Poluotok koji jugoistočno od Medulina s Rtom Kamenjakom tvori Medulinski zaljev koji se proteže od istočne obale rta Kamenjaka do južne obale poluotoka obale rta Marlere, poseban je krajolik i potpuno različit od skoro svih krajeva južnog dijela Istre. Njene obale nisu razvedene poput onih na Kamenjaku, a široke travnate livade, pokoji ugodan šumarak, razgledanje ližnjanskog kamenoloma i gotovo nepregledan broj staza, jedinstven spoj širokih zelenih livada, plavog neba i mora, pružaju užitak i mir kakav na Kamenjaku nećete naći.
Iz Ližnjana ili Medulina
Posjetitelja Marlere je malo i to joj daje posebnu draž. Za sve ljubitelje laganih ugodnih vožnji biciklom gotovo da je idealna. Nema tu strmih staza, a njeni su putovi ugodni, mekani, široki. Šetati Marlerom možete satima bez brige da ćete se izgubiti. Ližnjan i Medulin su uvijek u blizini. Trčati, tko voli, može satima, putova je dovoljno, svi su zemljani, a podloga mekana i udobna. Za ljetnih mjeseci lako su dostupni Levan i Levanić, a i ostali otočići u Medulinskom zaljevu - Fenera, Mišnjak, Bodulaš Ceja…
Ipak je za duge proljetne šetnje ili uživanja u njima ovo doba kasnog proljeća gotovo idealno za posjet Marleri, dosadno vam neće biti. Mnogi na Marleru dolaze iz Ližnjana, a ja se osobno najradije volim dovesti do kraja Medulina te nešto prije nogometnog igrališta ispred Kažele krenuti lijevo, laganom uzbrdicom i prije kapelice s klupom za odmor skrenuti makadamskim putem desno do prvih prostranih livada. Potom po želji, lijevo prema Ližnjanu i kamenolomu, livadama do mora te povratak kroz kamp Kažela gdje na ugodnoj terasi uvijek možete pronaći osvježenje i okrjepu.
Najistočniji predio na jugu Marlere, koji je oko 6 km udaljen od Ližnjana, je punta Grkova. Naziv punte povezan je s naseljavanjem Grka s Cipra u 16. stoljeću.
Svjetionik je danas turistički raj
Na rtu je između 1865. i 1880. godine na udaljenosti od 25 m od mora sagrađen svjetionik koji su Ližnjanci nazvali Lanterna.
Svjetionik Marlera je zbog jake morske struje i snažnih zimskih vjetrova sagrađen u blizini nekoliko otočića i hridi kako bi se osigurala sigurnost plovidbe. Od same izgradnje pa do 1970. godine svjetionik uvijek bio naseljen. Svakako se vrijedi do njega prošetati mada je dostupan i automobilom. Svjetionik je automatiziran i uključen u sustav daljinskog nadzora. Trenutno služi u turističke svrhe i iznajmljuje se ljubiteljima provođenja odmora te vrste, te je lijepo i atraktivno uređen.
Marleru je zaista teško opisati međutim preporučam je posjetiti, naročito svim ljubiteljima mira, tišine i lijepih neobičnih krajeva i pogleda. (Napisao i snimio Jure Vojak / [email protected])