Narodni heroj Damir Kajin za dlaku je izbjegao upasti u jamu koju je drugome kopao: preživio je svoj do sada najžešci okršaj sa stranackim šefom Ivanom Jakovcicem, kakvih je - manjih razmjera - medu njima bilo otkako je IDS-a.
I na iznenadenje mnogih naivaca koji su ovu, gotovo filmsku bitku tjednima promatrali u medijima, a ponajviše na njegovo vlastito iznenadenje, Kajin nije izbacen iz IDS-a. No, neke su se okolnosti u bitnome promijenile.
Pozicija Damira Kajina u IDS-u nakon ovog zadnjeg fighta, koji je on sam glupo i nevješto zapoceo, znacajno je oslabljena. Ponajprije u stranci, ali i kod biraca.
Iako je njegovo legitimno pravo pozivati bilo kojeg dužnosnika - pa i stranacke kolege i oponente Ivana Jakovcica i Borisa Miletica - da se testira na droge (osobno držim da su se i ova dvojica i brojni drugi odavno trebali podvrgnuti tom testu), nacinom na koji je to napravio Damir Kajin sam si je poceo kopati jamu.
Ozbiljni, vjerodostojni politicari prljavo rublje peru unutar kuce, u ovom slucaju u IDS-u. Ne rade to javnim prozivkama i spuštanjem na nivo Bruna Langera, Damira Radnica i slicnog politikantskog šljama koji je Pulu za svoje kratke, ali pogubne vladavine doveo do provalije, a o kojem su Puljani i Istrani rekli što misle izbrisavši ih s politicke karte Istre na zadnjim lokalnim izborima.
Istupajuci javno umjesto na stranackim tijelima ili u cetiri oka s Mileticem i Jakovcicem, trpajuci u isti koš nesretni slucaj u pulskoj gradskoj upravi i kuloarske price o konzumiranju kokaina u vrhu IDS-a s Jakovcicevim "dubokim sukobom interesa" u biznisu potonjeg s Ivicom Todoricem, pa onda u sve to uguravši i Jakovcicev odnos s Ivom Sanaderom dok je ovaj bio premijer, "poentirajuci" da se on, Kajin, svjetonazorski razišao s Jakovcicem upravo tih dana, Kajin je u javnosti stvorio dojam da mu je manje stalo do prave istine u slucaju samoubojstva Mileticeve bliske suradnice, a više do napada na Miletica i Jakovcica, s kojima je trenutno u stranackom okršaju za pozicije.
Svima je dobro poznato da je kadroviranje za stranacke izbore u IDS-u, iako do njih ima još gotovo dvije godine, uvelike pocelo. Svakome je jasno i to da Kajin ima aspiracije na mjesto predsjednika IDS-a. Nije to ništa cudno, loše i nelegitimno, medutim zacuduje žestina njegove retorike spram Jakovcica, kao i sam tajming za pocetak paljbe teškim rijecima na racun svog - kako je sam rekao - bivšeg prijatelja.
Kajin je po Jakovcicu poceo udarati tek nakon što je ovaj najavio svoj odlazak iz politike, ocito odjednom ugledavši šansu da zasjedne na stranacko prijestolje pa da nakon Nina ipak ne bude Nino nego - Damir. Nesreca je u tome što Nino nakon Nina želi Borisa, ne Damira, a Nino voli o svemu, pa i o svom nasljedniku, reci posljednju rijec, za ne reci da se njega za sve pita ili, nedajbože, da on sam o svemu odlucuje.
Nije, medutim, Kajinu kredibilitet pao preko noci. Na tom je padu sam uporno radio i kopao se sve dublje i dublje pa je poceo živcirati ne samo Miletica i Jakovcica, vec i obicne ljude. Što mu je sada, u jeku afere s (ne)konzumacijom kokaina u vrhu IDS-a, trebalo spominjanje njegova svjetonazorskog razlaza s Jakovcicem zbog Sanadera daleke 2004. godine? Što je time htio poruciti javnosti i stranackim suborcima? Zašto je s "prljavim rubljem" (njegov razlaz s Jakovcicem zbog Sanadera) izašao tek sada, osam godina nakon Sanaderova imenovanja premijerom?
Kajin se zaletio i udario po Jakovcicu, a onda - kada mu je ovaj vratio svom snagom, a stranacka mašinerija pocela puštati balone o mogucem izbacivanju buzetskog narodnog tribuna iz IDS-a - Kajin se povukao tri koraka unatrag i fino zamolio svog "bivšeg prijatelja" da ga ne baci u jamu. U toj molecivoj gesti Damira Kajina razotkriva se suština ove price, jer je ovakvom taktikom bitke za predsjednika IDS-a postigao kontraefekt.
Njegovo povlacenje i pokrivanje ušima, ta Jakovciceva pobjeda nad još jednim mangupom iz svojih redova, nije samo obican Kajinov poraz i slabljenje njegove uloge u svemu što ce iducih godina slijediti na lokalnim i potom stranackim izborima. To zauzdavanje Damira Kajina dodatni je vjetar u leda idejama Ivana Jakovcica o tome koje ce ljude po svom odlasku postaviti na celo IDS-a, Istre i Pule.
Ali, prije svega je to jasna i glasna poruka drugima u stranci o tome tko je gazda, o tome da dobro paze što rade, o tome što ih ceka ako ikad krenu protiv Nina.
To je poruka, koje se valja s vremena na vrijeme prisjetiti: politika je igra u kojoj uvijek pobjeduje Ivan Jakovcic. (Dražen DOBRILA)
CIJELI TEKST PROCITAJTE U SUBOTNJEM PRILOGU ZOOM.