Ubojstvo Johna Fitzgeralda Kennedyja prije 50 godina nepovratno je promijenilo agenciju zaduženu za zaštitu predsjednika - američku tajnu službu.
Danas slike Kennedyja, prve dame Jackie, teksaškog guvernera Johna Connallyja i njegove supruge kako mašu prolaznicima polako se vozeći ulicama Dallasa u otvorenoj limuzini izgledaju nevjerojatno naivno, navodi u svojoj reportaži američki javni radio (NPR).
Manje od godinu dana nakon što je Lee Harvey Oswald pucao na predsjednika sa šestog kata zgrade skladišta teksaških školskih udžbenika i priručnika, Warrenova komisija, osnovana ne bi li provela istragu o ubojstvu, donijela je blagu formulaciju da su postojali "određeni propusti i odstupanja od visokih standarda" u zaštiti predsjednika.
Mnogi su kritizirali tajnu službu zbog loše odrađene pripreme posjeta Dallasu. Nikome nije palo na pamet da provjeri zgrade uz rutu predsjedničke povorke. Nisu postojale nikakve procedure u suradnji s mjesnom policijom i drugim službama za provedbu zakona. Agenti nisu međusobno komunicirali radiovezom, jer je nisu ni imali, nego su akcije koordinirali znakovima rukama.
Agent Clint Hill (81) bio je zadužen za zaštitu Jackie Kennedy i u Dallasu se nalazio u automobilu iza predsjednikova. Kad je čuo prvi pucanj potrčao je do predsjedničke limuzine i skočio na njezin stražnji dio. "Nema nikakve sumnje da toga dana nismo obavili svoju zadaću", kazao je za Glas Amerike Hill, danas jedina živuća osoba koja je bila u zlokobnoj limuzini 22. studenoga 1963.
Godinama ga je zbog toga mučila grižnja savjesti. Kad se 1990. ponovno vratio u Dallas i popeo na šesti kat te pogledao kroz prozor s kojeg je gledao i Oswald, shvatio je da agenti na ulici nisu imali nikakvu šansu. "Imao nas je kao na dlanu. Vrlo lak posao. I danas mi je to neshvatljivo", napisao je u svojoj autobiografiji.
Američki novinar Marc Ambinder, koji je napisao knjigu o tajnoj službi, kaže da je agencija bila loše pripremljena za predsjednika Kennedyjeva tipa. "Dallas se dogodio zbog kombinacije toga što je tajna služba imala stvarno zastarjele priručnike postupanja i što se prije JFK-a nikad nije srela s predsjednikom koji se voli družiti s ljudima, ulaziti u mnoštva i hraniti se njihovom energijom", kaže Ambinder.
Tajna služba je odmah nakon atentata uvela neke promjene. Vožnja predsjednika u otvorenim automobilima otišla je u povijest, a mnogo se "agresivnije" pristupilo pripremama posjeta.
"Ne kritizirajući ono što se dogodilo 1963., mislim da je pošteno priznati da su se naše postupanje, svakodnevni posao i zaštita predsjednika dosta promijenili", kazao je agent Brian Leary, koji nastupa i kao glasnogovornik tajne službe.
Poslije Dallasa tajna se služba počela ekipirati. Toga su dana na terenu imali samo 28 ljudi, odnosno tristotinjak ukupno, a godišnji proračun iznosio je 5,5 milijuna dolara. Danas iznosi 1,6 milijardi, a agenata ima 3.500. S vremenom, kaže Leary, agencija je razvila jurišne timove, špijunske odjele i snajperističke jedinice. "Kako se prijetnja razvijala i mijenjala, tako smo i mi", dodaje.
Danas je nemoguće uspoređivati sigurnosni štit oko predsjednika Baracka Obame s onim iz Kennedyjeva doba. Obama se vozi u limuzini koja je toliko oklopljena da je zovu "zvijer". Nitko ne može ni pomisliti da se približi predsjedniku bez sigurnosne provjere. Ambinder dodaje i da je priprema neusporedivo drugačija. Za samo jednu predsjedničku automobilsku kolonu napiše se 60 do 70 stranica informacija, od navođenja rute do postupanja u slučaju kemijskog napada.
Leary kaže da tajna služba svaki dan pokušava primijeniti lekcije naučene u Dallasu i iz pokušaja atentata na Ronalda Reagana 18 godina poslije u Washingtonu. Tajna služba danas ne štiti samo predsjednika nego i njegovu obitelj, šefove država u posjetu SAD-u i predsjedničke kandidate u predizborno vrijeme. (Hina)