Sud u Ljubljani dosudio je prošlog tjedna šestomjesečnu zatvorsku kaznu liječnici koja nije otišla na mjesto nesreće da bi pomogla teško ozlijeđenom pacijentu, koji je kasnije umro. To je prvi slučaj pravomoćne zatvorske kazne za zanemarivanje profesionalne dužnosti liječnika u Sloveniji. Za propuštanje pomoći životno ugroženom pacijentu tamošnji zakon predviđa do godinu dana zatvora, a moguće je i oduzimanje liječničke licence.
Slično su, jednoipolgodišnjom kaznom zatvora zbog nepružanja pravodobne pomoći, u Hrvatskoj prošle liječnica Dubravka Puljević i medicinska sestra Nevenka Turčinović, djelatnice križevačke Hitne pomoći. One su u listopadu 2005. godine odbile otići u kućni posjet djevojčici koja se gušila od astmatičnog napada, nakon čega je dijete umrlo. Županijski je sud, međutim, ukinuo bezuvjetnu zatvorsku kaznu pa su umjesto toga obje dobile uvjetnu zatvorsku kaznu.
Iako im je kazna naknadno smanjena, ova su liječnica i sestra među rijetkim medicinarima u Hrvatskoj koji odgovaraju za svoje propuste na radnom mjestu.
Čak su i slučajevi u kojima se evidentno radi o odgovornosti liječnika ili zdravstvene ustanove često osuđeni na neuspjeh, a cijenu sporog sudovanja ili pristranosti vještaka na kraju plate oštećeni pacijenti. Jedan od takvih primjera jest parnica protiv KBC-a Zagreb koja se punih 20 godina vodila pri zagrebačkom Općinskom sudu, a na kraju je prekinuta zbog - smrti tužiteljice. Riječ je o tužbi iz 1987. godine, gdje je pacijentica od Rebra tražila odštetu u vrijednosti 2,5 milijuna tadašnjih jugoslavenskih dinara jer je nakon operacije sive mrene ostala slijepa na oba oka.
Više od deset godina na sudu je i postupak protiv Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj, gdje je zbog neadekvatnog liječenja rodilja (podaci poznati redakciji) nakon poroda ostala bez maternice i gotovo umrla. U privatnoj parnici protiv bolnice ova žena tražila je odštetu od 300.000 kuna, a odštetni je zahtjev kako se postupak otegao, u međuvremenu smanjen na 180.000 kuna.
Da Hrvatska nije osigurala neovisan i nepristran sustav koji će se baviti pitanjima uzrokovanja smrti ili teških ozljeda zbog pogreške liječnika, potvrdio je u studenom 2012. godine i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, u predmetu "Bajić protiv Hrvatske".
Europski je sud utvrdio da je Hrvatska povrijedila procesnu obvezu iz članka 2. Europske konvencije o ljudskim pravima koja govori o pravu na život, jer nije poduzela učinkovitu istragu nakon smrti pacijentice zbog liječničke pogreške.
U sudskoj se praksi od te presude ništa bitno nije promijenilo, i to najviše zbog činjenice da liječnici u Hrvatskoj nisu osigurani od profesionalne odgovornosti, uvjereni su u odvjetničkim krugovima. Upravo je činjenica da se od liječnika, ili od bolnica, u sudskim parnicama potražuju odštete za koje ni jedni ni drugi nemaju novca glavni razlog zbog kojeg medicinski vještaci pokrivaju greške svojih kolega, a parnice se nastoje produžiti unedogled.
- Nevjerojatno je da Hrvatska još uvijek nije riješila osiguranje liječnika od profesionalne odgovornosti. To u nezgodnu situaciju dovodi i liječnike i ustanove u kojima rade, a pacijentima onemogućuje da dobiju pravednu odštetu. Pacijenti se boje tužiti liječnika u strahu od osvete, tužbe se u pravilu podižu protiv bolnica, a one grčevito brane svoj budžet, rekao nam je jedan zagrebački odvjetnik. Žalosno je, zaključuje, da se kod nas može više naplatiti za jedan razbijeni blatobran nego za gubitak ruke.
Za smrt pacijenta od 4.000 do milijun kuna
Jednu od najvećih odšteta zbog liječničke pogreške u domaćoj je sudskoj praksi isplatila Klinika za ženske bolesti i porode u Petrovoj, zbog smrti rodilje - 1,2 milijuna kuna, a troje djece preminule dobilo je pravo na mjesečnu naknadu od po 1.400 kuna.
Jedna pak od bizarno niskih odšteta za smrt pacijenta iznosila je samo 4.000 kuna, a isplatila ju je Psihijatrijska bolnica Vrapče bratu pacijenta kojega je osoblje bolnice nasmrt pretuklo krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. (LJ. BRATONJA MARTINOVIĆ)