Mnogi su politicari i javne licnosti vec komentirali rezultate referenduma o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, na kojemu se izjasnilo 43,51 posto ukupnog broja biraca, od kojih je 66,27 posto glasalo "za", a 33,13 posto "protiv". No, što o tome misle oni kojima ce se ukidanje granica zasigurno odraziti na svakodnevni život? Provjerili smo to u razgovoru sa stanovnicima pogranicnog podrucja Bujštine, zaokupljenim njihovim poslovima, uobicajenim obavezama i problemima, pa stoga i zatecenim našim pitanjima.
Andrea Bassanese, vlasnik vinskog podruma Vino Veritas u Kaštelu, zadnjeg veceg mjesta prije granicnog prijelaza, veli da je ishod referenduma za njega bio više nego ocekivan.
- Istra, a pogotovo ovo naše podrucje, uvijek je "disalo" zajedno s Koprom i Trstom. Granica je samo ogranicavala, pogotovo nas proizvodace. Uvijek gledam pozitivno i ocekujem pocetak primjene svih zakona i pravila izjednacenih sa zemljama EU-a, jednostavniji izvoz, bolju promociju našeg teritorija i plasman naših proizvoda na to veliko tržište, pogotovo onih specificnih, autohtonih, primjerice malvazije. Nadam se i da ce ukidanje granica privuci kod nas više inozemnih gostiju, ispricao nam je Bassanese.
Ne možemo od EU-a samo nešto ocekivati
Neizostavna su sljedeca stanica bila "sporna" minijaturna naselja Škudelin i Bužin, cesta meta novinarskih ekipa svaki put kad se aktualizira pitanje granica i hrvatsko-slovenskih odnosa. Ledena kiša koja je tek prestala padati, tmurno i oblacno vrijeme ne idu nam na ruku. Ispred malobrojnih kuca u Škudelinu samo jedan covjek koji se, srecom, upravo uputio po drva za pec. Vecina ljudi je, ocekivano, na poslu ili u školi. Marino Pribac nas odmah poziva u toplo, a njegova mama Emilia srdacno docekuje kavom.
- Tamo di nas budu stavili, tamo cemo i biti! Mi smo kmeti i drugi za nas zbiraju. Samo neka nan daju da na miru delamo svoje delo, zakljucuje ova simpaticna 83-godišnjakinja, "Istrijanka ka je došla iz Slovenije", kako je rekla. Marino smatra da ce im biti isto kao i dosad, jer Europa nema što dati. "Možda cak i lošije, jer ce naše breskve i jabuke vjerojatno otkupljivati po nižim cijenama u odnosu na one koje trenutno postižemo na tržnici u Umagu. Moguce je da cemo morati baratati s više papirologije, da nas ceka kompliciranije evidentiranje robe i više kontrole", objašnjava on.
Teta Emilia napominje i da joj je unuk vozac radio samo u sezoni, a sad je vec deset mjeseci bez posla, što je jako brine.
- Ne vjerujem da ce u tome Europa pomoci, jer i tako vec ima viška radne snage, a i mi se sad otvaramo za Madarsku, Rumunjsku, Cešku... Ne možemo nešto ocekivati i samo cekati od EU-a, moramo se sami snaci, zakljucuje Marino. Nije propustio spomenuti ni da ce uklanjanje granicnog prijelaza za njih znaciti prestanak ljetnih prometnih gužvi i buke koje su stvarali automobili i kamperi onih koji su kratili put do "bloka", a za sve ljude koji su ga svakodnevno prelazili radi posla, školovanja, obradivanja svog zemljišta ili posjeta rodbini prestanak cekanja u redu i kontrole dokumenata.
U Bužinu nas docekuje otvorena i rjecita 71-godišnja Anka, koja više podataka o sebi za novine nije htjela dati.
- S mojih 812 kuna penzije nitko mi nece pomoci, ni EU, ni Hrvatska, ni Bosna i Hercegovina niti bilo tko drugi. Jesam li predvidala takve rezultate referenduma? Pa, tako - tako. Ima ljudi koji su za i koji su protiv, a ja ne mogu ni jedno ni drugo. Naravno da ce nam biti jednostavnije prelaziti na slovenski teritorij, gdje ponekad idem po špežu i u nabavku sjemena za cvijece i sadnice povrca koje uzgajam i prodajem na umaškoj tržnici. Jednostavnije ce biti i studentima te mladima koji traže zaposlenje, poput mojih unuka. Na nama je samo da se držimo zakona, dok se oni koji budu radili trebaju boriti za svoja prava, kaže ona i odrješito tvrdi da je u vrijeme kad je podizana granica rekla da ce doci trenutak kad ce od nje ostati samo stupovi koji strše.
Treba biti inovativan i konkurentan
I dok razgovaramo s njom u dvorište stiže automobil koparskih registracija iz kojeg izlazi Feruco Budak. Kako nam veli, majka mu je Slovenka, a otac Hrvat i ovdje mu je starina, kampanja koju obraduje i nešto peradi, dok živi i radi u Portorožu. Na sam spomen teme koja nas zanima prisjeca se prijatelja iz Italije koji mu je prijetecim tonom rekao: "Cekaj, cekaj dok budete došli u EU!" i dodaje da je najveca greška misliti da ce tim cinom svi problemi nestati.
- Tek tada ce se trebati s njima uhvatiti u koštac. Evo, recimo u Sloveniji je s EU-om sve odmah poskupjelo.
Primjerice, kava je sa 60 centi "skocila" na euro i 20 centi. No, moja je ocjena, opcenito, da nam može biti samo bolje i da cemo imati više mogucnosti, posebno mladi, te da ce nam se puno toga otvoriti, i za zapošljavanje, studiranje i druge stvari. Samo, ne smije se cekati, vec treba biti inovativan i konkurentan. Osim toga, napokon se dogada ono što smo jako dugo cekali - ponovno cemo biti u jedinstvenoj Istri. Za brojne ljude koji rade preko granice to puno znaci, kao i za one koji imaju kampanju s obje strane pa više nece morati prodavati svoje proizvode samo u Umagu, vec ce moci to ciniti i u Kopru, Piranu, Trstu i drugdje. Mislim da poljoprivredni proizvodaci mogu ocekivati i bolje cijene za kvalitetne proizvode, objašnjava Budak i prisjeca se starcica koji je nekad živio u obližnjoj kuci i cesto s nostalgijom spominjao vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.
Put nas dalje vodi do Mlina, gdje iz daljine primjecujemo Joška Jorasa, samoprozvanog borca za južnu granicu, kako se iz automobila upucuje prema svojoj kuci. Poznato je da ne daje izjave za hrvatske novinare, podsjeca nas njegov prijatelj Anton Škof, kojega smo kontaktirali telefonski i koji je rado iznio svoje mišljenje o ulasku Hrvatske u EU.
Bolji dani za odnose Hrvata i Slovenaca
- Mislim da ce za sve nas biti bolje, jer ce i Hrvatska poštovati EU standarde na svim podrucjima, a Hrvati i Slovenci ce zajedno biti u jednoj zajednici i lakše se dogovarati. Treba reci i da je zadnjih nekoliko godina atmosfera uz granicu puno bolja i suživot kvalitetniji, kazao je Škof. Dodaje da se i sam vec ove godine sprema dati zahtjev za uzimanje u zajam poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Hrvatske, radi ispaše svojih konja.
Posljednja stanica za nas su Buje, gdje razgovaramo s mladom poduzetnicom Tanjom Lukin.
- Što se mog posla tice, ocekujem smanjenje obaveza prema državi, lakšu nabavu robe, bez komplikacija s carinom i špedicijom. Ne vidim neke druge velike plusove i minuse. Kod nas dolazi puno Talijana i Slovenaca u kupovinu i radi usluga, poput onih zubarskih i frizerskih, koje su za njih jeftinije, ali mislim da ce toga ubuduce biti manje zbog ocekivanog izjednacavanja cijena. Odlazak po špežu u Sloveniju ili Trst bez granice ce biti jednostavniji i brži, ali s druge strane više necemo moci racunati na povrat poreza. Ocekivanja su razlicita, ali mislim da straha od promjena ne treba biti i zaista se nadam da ce nam svima biti bolje, zakljucila je Tanja.