Stanete li ili sjednete na neki od vidikovaca i pogledate niz krovove ravno moru u lice, prestat ćete pensati o lošim stvarima i osjetiti energiju pogleda koji vam se pruža na porat, vrsarski arhipelag i dalje, i dalje.
Aaaa, ma forši ne morate biti pustolov ili lutalica poput talijanskog avanturiste i literata Giacoma Casanove da zalutate u ovaj gradić čija je lipota takva da bi čovik moga odmah, kad ga vidi, počet beštemijati od te lipote! Danas homo u Vrsar, a ja ću vam postaviti pitanje: Koje to riječi najbolje opisuju Vrsar? Joj, to je teško pitanje ..... bojim se da neće ni ovamoja današnja kolumna odgovoriti na njega!
Vrsar, ili kako bi Talijani rekli Orsera, je živopisni ribarski i turistički gradić s poviješću starom više od 2.000 godina, a smjestio se na trdom brežuljku tik iznad mora i "rasuo" se sve do obale, u valu koju s mora štiti otočić Sveti Juraj. Vizuru stare jezgre na brežuljku krasi 40- metarski crikveni turan, župne crikve sveti Martin, koji i nije tako star jer je izgrađen tek 1991. godine.
Sivo-bijeli turan je projektiran u mletačkom stilu, lipi je primjer arhitektonske interpolacije i primjene elementa iz prošlosti za budućnost, koji je upotpunio pitoresknu vizuru Vrsara.
Bezbroj mjesta
Vrsar je srednjovjekovni gradić, a ovakvi gradići me uvijek zbune odakle i kamo da krenem? Njegova arhitektura i urbanizam vezana je uz specifičnu konfiguraciju terena u padu, što nam otkrivaju posebna arhitektonska rješenja u strmim uličicama i razna majstorstva gradnje kroz povijest. Čovjek tu s razlogom može pretjerivati u oduševljenju kada počne otkrivati bezbroj mjesta "iza kantuna", mjesta gdje na trenutke možete pobjeći i sakriti se od svih. Volim ovakve gradiće gdje se na jedan poseban način osjeća raskoš mediteranske kulture, arhitekture i hortikulture smještenih u staroj jezgri kakvu ima Vrsar.
Stanete li ili sjednete na neki od vidikovaca i pogledate niz krovove ravno moru u lice, prestat ćete pensati o lošim stvarima i osjetiti energiju pogleda koji vam se pruža na porat, vrsarski arhipelag i dalje, i dalje do portuna od beskraja. Ostaci zidina su poput krune na koje su se kao dragulji naslagale i kuće i vile, a iza starih gradskih vrata je bezbroj uličica, trgića i trgova koji i danas svjedoče o bogatoj povijesti u kojoj se izmjenjivalo više vladara.
Šarenilo stilova
Arhitektonski i stilski, tu je jedno interesantno šarenilo stilova i boja fasada u kojem možete vidjeti elemente od mletačke republike do modernih vremena koja su obnovila i udahnula novu dušu ovom gradiću. Uske kamenite ulice i mali trgovi obiluju i brojnim spomenicima koje čuva stari grad, a između kojih su profinjeni mediteranski vrtovi s bezbroj kamenih i drvenih klupa u hladovini zidina po kojima se penju bršljani ili ruza. Gradić je pun znamenitosti s nizom povijesnih i kulturnih spomenika - od Župne crkve svetog Martina, Crkve svete Foške iz 17. stoljeća, preko glavnih srednjovjekovnih gradskih vrata, romaničkih gradskih vrata, pa sve do vrijednih detalja od ostataka antičkih građevina iz doba Rimskog carstva.
Od placa do placa, bezbroj je raskošnih drvenih vrata ča su ih izdelale vridne ruke marangona. Ima tu velikih i malih, drvenih i željeznih škurnica, a i onih opituranih u pet kolura na istoj fasadi. Vajka zavodljive stare šterne sa željeznim figuresama, a naiđe se i na pokoju sačuvanu špinu još iz vrimena Italije. Ima se toga za nabrojati, a ima i ponešto što bode u oči, ali neću sada viriti u svaku škulju od grada, jer sam se sad već štufa od lipote i od penjanja gori-doli i opet gori di sam si pored malih gradskih vrata odredio popiti moj dupli espresso i da u miru i bez objektiva fotoaparata fokusiram oko u ona vrata od beskraja ča se vide na horizontu ispred Vrsara!
Nije Giacomo Casanova .......ali je Vaš dizajner
(Boris Ružić)