U šezdeset emotivno nabijenih i iznimno bogatih poetskih, ali i filozofskih minuta - dirljivih, radosnih, katarzičnih - povezanih impresivnom interpretacijom profesionalnog, akademski obrazovanog glumca, a još više ljudskom toplinom i neposrednošću, poznati književnik, pjesnik i glumac Enes Kišević jutros je u jazz baru Fiorin u okviru PUF-a pred 20-ak sretnika čitao i svoje i tuđe pjesme, prepričavao anegdote s brojnim istaknutim prijateljima iz svijeta umjetnosti, oživljavajući njihove mudre misli. Uz uvodno objašnjenje, najdirljivije je bilo za čitanja pjesme posvećene njegovom starijem, pokojnom bratu Huseinu. Sjajno je pjevao, a za razliku od Enesa nije se protivio majci jer je 'bolje biti u miru nego u pravu'. - Ne mogavši vjerovati što nam se dogodilo na ovim prostorima, skapao je u Rotterdamu, kazao je Enes. Pjesma osvjetljava to da se brat nije bojao umiranja, već toga što će stara majka plakati za njime. Posebno su snažni trenuci bili za čitanja pjesme Czeslawa Milosza "Dar", koja je Kiševiću, iako tako jednostavna, najljepša od svih ("Tako sretan dan. Magla se rano spustila, radio sam u vrtu. Kolibrići su se zaustavljali nad cvijetom kozje krvi. Na zemlji nije bilo stvari koju bih želio imati. Nikoga nisam poznavao komu bi vrijedilo zavidjeti (ova zadnja dva stiha ponovio je dvaput, op. a.). Što se zla dogodilo, zaboravio sam. Nisam se sramio misliti da sam bio ono što jesam. Nisam osjećao u tijelu nikakva bola. Uspravljajući se, vidio sam modro more i jedra"). Lijepo je bilo čuti pjesmu njegova prijatelja fra Bonaventure Dude "Biti mi daj" (Duda je preveo Bibliju). Tu je citirao i Eshila da je za dobar nauk i starost mlada. - Mene takvi ljudi hrane. Jedino se s takvim ljudima družim, rekao je Kišević, da bi nešto kasnije poentirao: "Poezija nisu rime nego dobrota ljudska!" Prisjetio se i drugovanja s Brankom Fučićem, koji je, među ostalim, odgonetnuo Bašćansku ploču, ali i prohodao cijelu Istru. Fučić je govorio da se domovina voli - nogama. Pročitao je sonet posvećen njemu pod nazivom "Istarska zvona", a nešto kasnije i "Jabuku", posvećenu pokojnom Željku Malnaru, s kojim je također dugo prijateljevao i surađivao. Uslijedila je sjajna Enesova pjesma "Biokovo" (koju je izdvojio kao onu koja mu je uspjela i koja mu je draga), te "Ništa novo", posvećena prijatelju i uglednom filozofu Branku Despotu. Zatim je citirao pjesmu "Telefonski razgovor" posvećenu Zdenki Sušac, majci prisutnog osnivača i voditelja PUF-a Branka Sušca (na pitanje "Kako si?", ona ovjekovječena u pjesmi veli: "Sve mi otkazuje, jedino me još jezik ne boli"), pa sugestivnu "Ne idi za svjetinom", posvećenu prijatelju nobelovcu Dušanu Vukotiću. Jutro poezije otvorio je sa Shakespeareom i Cervantesom, a u povodu 400-godišnjice njihove smrti citirao je Shakespeareove stihove: "Sit svega toga vapim smrt smirenja? I Umjetnost od vlasti zauzdanu, i Ludost kako nadzire Umnika, i Istinitost Glupošću nazvanu, i ropče Dobro gdje dvori Silnika... Sit svega toga, ostavio sve bih, kad smrću ljubav napustio ne bih. - Zanat sam učio od Boška Petrovića s kojim sam se družio 30 godina. Imam osjećaj da ponovno treba podizati publiku, za umjetnost, za književnost, za kazalište, kazao je Kišević, dodavši zatim: "Tako se jako olako služimo riječima. Riječ je najveće blago, ali i najviše zlo. Zato je dobro kad plešu i kad 'čitaju' govorom tijela. Ovaj festival PUF je ljepota kojoj je stalo samo do igre i slobode". ( Zoran ANGELESKI)