Prema grofu Fabriziju Salini iz filma "Gepard", mladic mora napustiti Siciliju prije sedamnaeste godine da ne bi u sebe upio previše sicilijanskih mana. Talijanski sineast Giuseppe Tornatore ju je napustio deset godina kasnije pa je imao dosta vremena da ih upije sve. To marljivo upijanje proizvelo je i više no dovoljno materijala za njegov trosatni poluautobiografski ep "Baaria", koji je otvorio ovogodišnje "gradevinsko" izdanje 66. medunarodnog filmskog festivala u Veneciji – Mostru. Citav prostor oko Passarelle, kako piše Novi list, pretvoren je, naime, u veliko gradilište. Stare pinije su srušene na sveopce zgražanje ekologa, a na njihovu mjestu niknut ce za dvije godine nova festivalska palaca koja podsjeca na australski Ayer's Rock obojan u zlatno.
Famozne stepenice na ulazu u Palazzo del Casino koje su novinarima bile ono što Rimljanima znaci Trinita dei Monti, okovane su zidom pa im je pristup prakticki onemogucen, a obližnji "cantiere" okupirali su bageri, kamioni i viljuškari, dok je dan prije svecane inauguracije citav prostor izgledao poput New Orleansa nakon Katrine. Da bi ta postapokalipticna scenografija ostala skrivena od ociju filmskih zvijezda, podignut je golemi crveni zid s logom Mostre. Crven poput zastava koje se cesto vijore u Toratoreovu filmu, iako mu je distributer Medusa u vlasništvu Berlusconijeva Mediaseta.
Inace, Baaria iz naslova ovog bucnog i krajnje energicnog filma sicilijanski je naziv Tornatoreove Bagherie, iako njene brojne etimološke varijante spominju i arapski naziv Bab el gherid (Vrata vjetra). To je lokacija kojoj autor pridodaje gotovo mitološki karakter.