Ove se godine mnogo pisalo o nedostatku radne snage u turizmu, a za očekivati je da će se isti problem ponoviti i sljedeće sezone jer hotelijeri opet najavljuju velike investicije, a mladi nastavljaju odlaziti u druge države u potrazi za boljim životom. Čak je i u kolovozu, dakle u punoj špici sezone, portal Burza Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bio prepun oglasa ugostitelja i hotelijera koji su i dalje tražili konobare, kuhare, pomoćne kuhare, servirke, radnike na šanku, ali nije ih bilo ni za lijek. Jesu li uzeli danak loši uvjeti za sezonce koji su se najčešće žalili da ih se malo plaća, da nemaju slobodne dane, da rade brojne prekovremene sate koji im (možda) na kraju nisu plaćeni?
Nebriga o radniku
Izgleda da je na naplatu došla nebriga o radniku općenito. Jedna od posljedica je i to što porečka Turističko-ugostiteljska škola Antona Štifanića drugu godinu za redom nije upisala niti jednog konobara, a prvi put nikoga niti u programu za slastičara. Što poduzeti? Posebno nakon velikog vala iseljavanja u Njemačku i Irsku iz Slavonije, tradicionalno najvećeg rasadnika za sezonce na istarskoj obali. O uzrocima i mogućim rješenjima razgovaramo s dr. sc. Marinelom Dropulić Ružić, znanstvenicom na Zavodu za turizam pri Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču koja je doktorirala upravo na temi "Doprinos menadžmenta ljudskih potencijala uspješnosti hotelskih poduzeća" te se usavršavala u Škotskoj i Francuskoj.
Pod vodstvom dr. sc. Dropulić Ružić, a u suradnji s hotelskim kućama na cijelom priobalju, u turističkim školama i fakultetima provedeno je nacionalno istraživanje na skupini mladih u dobi od 15 do 35 godina, kojem je ključni zadatak bio razumijevanje vještina, problema i očekivanja mladih u turizmu i hotelijerstvu. Uzorak istraživanja su činila 5.060 ispitanika (učenici, studenti, mladi zaposleni u hotelima), a kao završni dio projekta predstavljen je priručnik autorice dr. Dropulić Ružić "Što ako mladi žele raditi u turizmu?".
- Fali radne snage! Mladi ne žele raditi u turizmu! Potvrđuje se to u svim krajevima Hrvatske. Međutim, promoviranje ove struke neće potpuno riješiti ovaj složen problem. Posebno ako se oslanjamo na dosadašnji površan i neučinkovit način usmjeren na nekolicinu školskih projekata i inicijative od poslodavaca. Prvo, stavimo u fokus one koji žele raditi u turizmu, a ima ih. Jesu li razvijeni modeli motiviranja koji će ih zadržati u toj struci? Jesu li im ponuđene dobre plaće, uvjeti i karijerna perspektiva o kojoj će s ponosom pričati prijateljima i obitelji? Izaziva li njihov status kod drugih želju da to isto rade? Nije dovoljno složiti divan spot o organizaciji, jer svi razumiju stanje iza kamera. Zadovoljstvo pojedinca je jedini vjerodostojan parametar i najsuptilniji i najučinkovitiji promotor ovog zanimanja, kaže nam dr. sc. Dropulić Ružić.
Na pitanje kada je trebalo primijetiti da će djelatnika u turizmu nedostajati, veli da se trebalo zabrinuti već kod prvih valova iseljavanja iz Hrvatske te kod evidentne nezainteresiranosti učenika za upis na turističko-ugostiteljske smjerove. Po njoj su se hotelijeri i ugostitelji našli u ovoj situaciji zbog nepostojanja strateškog pristupa prema ovoj problematici.
Fokus na investicije i goste
- Ni država ni školstvo ne odgovaraju zahtjevima turističkog tržišta rada, a olakšana radna mobilnost unutar EU-a također je pridonijela ovoj situaciji. Međutim, teme vezane za djelatnike ni hotelijerima ni ugostiteljima nisu bile prioritetne. Ova situacija je jasan pokazatelj da je fokus bio na infrastrukturnim investicijama i gostima, jer je to i raslo. I dok s jedne strane imaju fantastične modele za povećanje lojalnosti gostiju, razumijevanja njihovih profila i rješavanja pritužbi, s druge strane se nije puno brinulo o lojalnosti svojih djelatnika, razumijevanju njihovih potreba kao ni rješavanju njihovih problema, smatra dr. Dropulić Ružić.
Trebalo se, ističe, djelatnicima posvetiti koliko i porezima, zakonima, bazenima, sloganima i sličnim temama. Nešto bolji uvjeti koji se sada nude, prije nekoliko godina su trebali predstavljati startnu poziciju svakom zaposlenom. I kako je rasla firma, tako su s njom trebali rasti i djelatnici, istaknula je naša sugovornica. Dodaje da problem treba rješavati sustavno, jer nije nastao preko noći i stoga se neće ni riješiti preko noći. Ali može se rješavati na različitim "frontovima", koji bi sinergijski mogli ubrzati promjene nabolje.
- Resorno ministarstvo bi trebalo biti najglasniji zagovornik obrazovne reforme, a zatim bi valjalo promijeniti dosadašnji način promoviranja ove struke, koji je površan i neučinkovit. Osim što se u te svrhe ulaže 52 puta manje na godišnjoj razini od, primjerice poticaja za bazene ili manifestacije, cijeli koncept ne postiže svoj cilj. Uz više financiranja, potrebno je strateški koristiti PR-alate za promociju te uključiti mlade u osmišljavanje ovih kampanja. Treće, Ministarstvo bi trebalo participirati u programima cjeloživotnog obrazovanja. Prvo i osnovno je svima omogućiti učenje stranih jezika, jer se to pokazalo velikom "boljka" kod mladih. Trebalo bi promovirati, poticati i sufinancirati studijske boravke mladih u inozemstvu, jer jako slabom participacijom mladih u ovim programima propuštamo priliku "uvesti" nove kompetencije, znanja i smjerove razvoja. Ako želimo ponuditi vrhunsku uslugu, onaj tko je dostavlja i sam je mora doživjeti. Ministarstvo također, u partnerstvu s lokalnim vlastima, treba inzistirati i sufinancirati učenje o turizmu već u vrtićkoj dobi. Planirani centri za kompetencije bi riješili neke od ovih stavki, samo je pitanje hoće li ikad oni zbilja biti u funkciji, pojašnjava dr. Dropulić Ružić.
Prema njoj, sljedeći korak k rješenju problema je školstvo. Učenicima treba ponuditi kvalitetne, suvremene, interaktivne edukativne programe i sustave prakse koji osamostaljuju i razvijaju kompetencije budućnosti. Moramo odgojiti generacije koje same potiču promjene, profesionaliziraju se i unaprjeđuju struku svojim primjerom, kaže naša sugovornica uz napomenu da nam trebaju lideri različitog spektra, jer ako se među mladima i u društvu stvori kult da je "cool" ili "in" biti dio turizma, promocija zanimanja događat će se sama.
Karijerna perspektiva
Poslodavci, ponavlja, trebaju razvijati modele motiviranja koji će dobre radnike zadržati u toj struci, ponuditi im bolje plaće i uvjete te dugoročne (karijerne) perspektive o čemu će s ponosom pričati prijateljima i obitelji. Veliki hotelijeri i dalje najavljuju značajna ulaganja u nove smještajne kapacitete, gdje se spominju na stotine milijuna kuna, ali rijetko se pročita da istovremeno pripremaju i velike promjene za radnike, u smislu boljih plaća, uvjeta, edukacija i slično.
- Hotelijeri rade na poboljšanju uvjeta za djelatnike, ali to unutar poduzeća mora imati stratešku važnost. Ako želimo imati dovoljno kvalificiranih i angažiranih djelatnika u turizmu, moramo promijeniti pristup i ljude/djelatnike staviti uz bok prioritetima kao što su investicije, brendiranje i različite vrste manifestacija, zaključila je dr. sc. Marinela Dropulić Ružić.
Stalnim zaposlenjem do lojalnog djelatnika
- Koliko god mi govorili o promjenama i novim trendovima, svim generacijama je i dalje važna sigurnost i stabilnost posla, a što su potvrdila i domaća i strana istraživanja. Tako da je stalno zapošljavanje jedna od mjera koja može dovesti po promjene percepcije. Poslodavcima bi trebalo biti prioritetno vratiti onaj "mod" ponosa i lojalnosti koji je nekada postojao kod djelatnika u turizmu, jer već je stotine tisuća istraživanja i primjera uspješnih poduzeća potvrdilo da su zadovoljstvo djelatnika, gostiju i profit usko povezani, poručuje znanstvenica.
Kvalitetna profesionalna orijentacija
- HZZ, udruge i institucije također imaju svoju ulogu. Mladima u ključnim i prijelaznim periodima školovanja i zapošljavanja treba ponudili kvalitetnu profesionalnu orijentaciju za razumijevanje čime se žele baviti. Time se reduciraju "zalutali" u turizam, a oni koji zbilja žele raditi u tom sektoru svojim će primjerom privlačiti druge. Ovdje treba postojati dijalog i suradnja između Ministarstva, HGK-a, HZZ-a i školstva, pri čemu nam uzor može biti austrijski WIFI. Nadalje, HZZ treba iznaći modele kojima će poticati nezaposlene da se uključe u turizam, sada i odmah, a uzor u tome može nam biti Njemačka, kaže dr. Dropulić Ružić.
Znanstvena i radna karijera
Dr. sc. Marinela Dropulić Ružić svoj je znanstveno-istraživački interes usmjerila na talent menadžment te održivo upravljanje ljudskim potencijalima u turizmu. Radila je na 11 inozemnih i domaćih znanstvenih i stručnih projekata, objavila je 15 znanstvenih radova, bila je koautorica triju knjiga te je autorica priručnika "Što ako mladi žele raditi u turizmu?". Kolumnistica je portala Hrturizam.hr, a prije znanstvene karijere radila je u hotelskim poduzećima i ugostiteljstvu u Hrvatskoj i SAD-u te u agenciji za posredovanje pri zapošljavanju. Trenutno pohađa međunarodno priznatu akademiju za Executive Coaching te nakon deset godina rada u Institutu, osniva svoju firmu kojoj je cilj kroz istraživanja, coaching i edukacije pridonositi održivom upravljanju ljudskih potencijala u turizmu. (Tanja KOCIJANČIĆ)