Narančasta vrećica bila je dupkom puna, a od svega što se u njoj nalazilo provirili su dobar komad pršuta i veliki, sjajni pehar. Pratio ih je širok osmijeh Roberta Milića, voditelja pobjedničke momčadi; pod jednom rukom ta vrećica, pod drugom košarkaška lopta, tako se preko praga Pattinaggia zaputio ravno u - Šijanu.
Košarkaška škvadra iz ''kvarta-države'' konačno je otišla do kraja. Na uobičajenom blagdanskom Pattinaggio basket kupu, u konkurenciji jedanaest momčadi, ponijeli su premijernu titulu pobjednika finalnim trijumfom protiv Caffe bara Sirena. Iako su svi, pa i Šijanci, od starta turnira očekivali da će ih na drugoj strani terena čekati dvostruki branitelji naslova, Vesnini sirevi, koji su ih prošle godine svladali u četvrtfinalu, a prije dvije godine upravo u finalu.
- Žao nam je što nismo igrali s njima i uzvratili im, ali eto, ostali su bez trojice važnih igrača i nisu uspjeli doći do finala. Da jesu, tko zna kako bi završilo - priznaje nakon finalnog ogleda jedan od predvodnika pobjedničke momčadi, Petar Grašo.
- Ovako su nam protivnici bili ljudi u godinama, kojima nije lako odigrati dvije utakmice u jednom danu, niti pet utakmica u sedam dana, tako da im svakako treba čestitati - dodao je.
Da, tko zna kako bi završilo da su Sirevi bili tamo, ali bez kapetana Daska, bez prošlogodišnjeg MVP-a Bulešića, pa na koncu i bez ozlijeđenog Matije Maljića, morali su se zadovoljiti pobjedom protiv Devalle u susretu za treće mjesto. Umjesto njih, u finalu se našla veteranska momčad Sirene, pojačana proslavljenim pulskim vaterpolistom Damirom Burićem.
- Ljeti često haklam s prijateljima, ali tu sam naletio slučajno - priznat će kasnije Burić. - Došao sam gledati svog školskog kolegu Vidulina, pa su me dečki pitali da igram s njima. Na odmoru sam, dobro mi je došlo malo trke, a i volim košarku. Kad sam kao gimnazijalac u Rijeci igrao na školskom natjecanju čak su me zvali iz Kvarnera, ali nikad se košarkom nisam ozbiljno bavio - otkriva naknadno Burić koji se pokazao itekako korisnim i izvan bazena. Dovoljno je reći da je u finalu bio uvjerljivo najefikasniji igrač s 19 postignutih koševa!
- Mogao sam i bolje, ali dobro, igrali smo finale što je dobar rezultat. Iako, rezultat nije u prvom planu, važno je da se rastrčimo, da se nitko ne ozljedi i da se svi skupa družimo. Ovaj turnir je stvarno lijepa prigoda, baš mi je žao što i gradska liga ne zaživi kao nekad - zaključit će Burić.
Ipak, ni njegovi pogoci u finalu, ni ''Fokina'' mirna ruka s crte slobodnih bacanja, pa čak ni nekoliko uspjelih trica i primicanje na svega šest poena razlike u zadnjoj četvrtini, nisu bili dovoljni da se Šijancima uzme već upisana titula. Daleko od toga da su Sirenaši zbog toga klonuli, dapače.
A pobjednici, treba li o njima još što napisati? Dojam je da svi već znaju za družinu iz kvarta u kojoj ima i mlađih i iskusnijih, i dobrih i vrlo dobrih, ali odreda srčanih haklera.
- Zadnjih godina smo stalno bili blizu ovog dosega, zadržali smo istu momčad i evo, konačno smo uspjeli slaviti. Svi smo mi dečki iz kvarta, cijeli život haklamo skupa i nema ništa ljepše nego osvojiti jedan ovakav turnir, pa kasnije zajedno nazdraviti pobjedi - kaže jedan od njih, službeno proglašen najboljim igračem na ovogodišnjem turniru. Isti onaj momak s početka teksta, Petar Grašo.
- Odigralo se par dobrih utakmica, nabacili smo malo kondicije... Sve u svemu, lijepo druženje u božićnom ugođaju.
Službeno se nadovezao, i time zaključio priču, šef organizacijskog tima, Robert ''Šime'' Fabijanić.
- Ne možemo reći da se igrala vrhunska košarka, ali bila je solidna, uz nekoliko zanimljivih partija, posebno u završnici. Šijanci su svake godine napadali pobjedu, sad im se sve poklopilo i zasluženo su osvojili turnir. Organizacijski je sve prošlo uobičajeno, nije bilo nikakvih problema, zbog čega zahvaljujem svim sudionicima. Posebne zahvale i sponzorima koji nam svake godine pomažu da u amaterskim okvirima i šestu godinu zaredom organiziramo jedan ovakav događaj. (Dameo RAMIĆ-KOVAČIĆ)