- Kradu svi. I stari i mladi. Više nema pravila kao nekad kada je bilo relativno lako uociti kradljivca. Sada je profil osobe koja bi mogla nešto ukrasti teško odrediti, pojasnila nam je jucer jedna prodavacica u ducanu s prehrambenim proizvodima kada smo je upitali krade li se po ducanima.
Odmah nam je, gotovo u dahu, navela desetke primjera kradi te dodala da je upravo prije nekoliko dana zatekla jednu gospodu koja je iz ducana pod kaputom pokušala iznijeti cijelu kokoš. Velik "doprinos" kradama u trgovinama dala je kriza koja ne jenjava vec dvije godine. Puno je ljudi ostalo bez posla, puno je onih koji rade, a ne dobivaju place, a s druge strane i vecina placa je premala da bi pokrila sve životne troškove.
Da li iz potrebe ili zbog zarade, neki su se okrenuli kradama, pa se tako krade sve, od kave, šecera, salame, nutelle, pašteta, pršuta i sireva pa do cokolade i alkoholnih pica.
- Sudeci prema iskustvima, cini mi se da se najviše kradu cokolade i alkohol. Medutim, postoci variraju iz mjeseca u mjesec tako da je nemoguce odrediti što je "najtraženija" roba, rekla nam je, iznoseci frapantan podatak da, primjerice, lanac malih trgovina Puljanka, godišnje na kradama izgubi oko milijun kuna.
Napomenula je da joj je žao što je kriza uzela svoj danak, no istaknula je da, nažalost, kradljivci ne razmišljaju o ljudima koji rade u trgovinama i koji vrlo cesto manjak na inventuri moraju nadoknaditi iz svog džepa. U njezinom slucaju, srecom, uprava društva ima odredeni postotak tolerancije, a sve preko tog postotka dijele zaposlenici. Najveci problem je, ispricala nam je, što kradljivcima nitko ništa ne može, pa ni policija. Zaštitari ili bar kod uredaji su naime skupi pa ih mnoge male trgovine nemaju jer si ih ne mogu priuštiti.
- Potrebno je mijenjati stvari jer policija najcešce ne dolazi ukoliko je šteta manja od tisucu kuna. I najgore od svega je što kradljivci to znaju i ne libe se ukrasti, rekla nam je.
Istaknula je da u današnje vrijeme ljudi nemaju srama pa kada ih se uhvati u kradi, uopce se ne uznemiravaju vec samo odu, znajuci da im ne možemo ništa. Slicnu pricu ispricala nam je druga prodavacica koja radi u trgovini sportske opreme. Ona pak kaže da se sportska oprema cešce krade jer se brže može prodati. Veli da su kradljivci toliko usavršili metode da ih je vrlo teško uhvatiti.
- Zapravo je nevjerojatno koliko su domišljati. Naravno, ima i onih manje spretnih, ali su zato hrabriji. Nije rijetkost da samo ušetaju u ducan, uzmu s vješalice robu i istrce kroz vrata bez obzira što imamo uredaj za ocitovanje bar koda i kamere, ispricala je. Ne krade se samo sportska oprema, na meti lopova je sve, a metode su svakojake.
U drugoj trgovini pak saznajemo da muku muce s kradom marama i majica jer ih je, kako kažu prodavaci, relativno lako sakriti ili pak odjenuti. Najcešce se krade dogadaju upravo na taj nacin - odabere se nekoliko proizvoda i isproba u kabini. Umjesto tri proizvoda, iz kabine se, primjerice, iznese dva, a treci ostaje na kradljivcu ili u torbi.
Kradu u kabini je teško uociti buduci da je postavljanje kamera u garderobe zabranjeno postavljati radi ocuvanja privatnosti. I tu cinjenicu ocito mnogi koriste na štetu onih koji ce to na koncu morati platiti iz svog džepa. (Nera SOFTIC; Snimio S. MILJEVIC)