Kako doci u Centar za socijalnu skrb koji se nalazi na trecem katu u zgradi bez lifta? To pitanje u Labinu vec godinama muci osobe s invaliditetom te one starije i nemocne, a odgovora još nema.
Do daljnjega ce, naime, brojne takve korisnike, u sredini koja bi se htjela zvati gradom bez barijera, djelatnici centra primati u prizemlju na - hodniku. Da bi se riješila invalidnina, jednokratna potpora, doplatak za pomoc i njegu treba samo - nakon svladanog vanjskog stepeništa - parlafonom dozvati službenika.
"Ne možete u hodniku ispoštovati nacelo tajnosti podataka jer tu nema privatnosti. Naravno da neki korisnici ne žele da prolaznici slušaju o njihovim problemima, a socijalni radnik je prinuden ondje obavljati cijelu proceduru. I inace nam nedostaju prostorije za rad s korisnicima te provodenje radionica", obrazlaže Klaudio Dragovina, ravnatelj centra.
Zgrada u kojoj je centar (sa stražnje strane policijske postaje) dijelom je državna, a dijelom u vlasništvu labinske srednje škole kojoj socijalna ustanova za dio prostora placa najam.
Dragovina istice da vec duže traže preseljenje na primjerenije mjesto, no tek je on, kako veli, kad je izabran na celnu funkciju prije dvije godine, proslijedio službeni zahtjev nadležnom Središnjem državnom uredu za upravljanje imovinom. Ucinjeno je to, kaže, u dogovoru s maticnim ministarstvom, a s inicijativom je upoznata i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, koja podržava centar u ostvarenju nacela pristupacnosti okoliša.
Ocekivali su, veli ravnatelj, da ce se skrasiti u prizemlju nakon što se iselio ured za obranu, no to je izostalo.
"Postupak je u tijeku, pokušavamo stvar ubrzati slanjem požurnica. Odgovornost je na Središnjem državnom uredu, koji mora realno sagledati našu molbu u odnosu na one drugih interesenata. Vjerujem u pozitivno rješenje, no teško mi je govoriti o roku", dodaje Dragovina.
Denis Dundara, predsjednik gradske Udruge osoba s invaliditetom, napominje da je ovo goruci problem kada je posrijedi arhitektonska pristupacnost ustanova.
"Preseljenje centra jedino je rješenje jer bi ugradnja lifta vjerojatno bila preskupa, a ovako je našim clanovima, koji gotovo svi moraju po papire u tu ustanovu, jako, jako teško. No, doista nisam imao ni jednu pritužbu na njihov tamošnji prijem", kaže Dundara.
Primjecuje da se svi novi prodajni centri otvaraju u prizemlju, ili pak imaju parkirna mjesta za osobe s invaliditetom u blizini dizala. U Labinu su, istice, prilaznim rampama dobro pokrivene gradska i javna poduzeca te institucije, pošta, banke, dvorana, škole…
"Država je, medutim, ta koja se ne pridržava zakona, po kojem su sve javne ustanove do kraja 2007. morale imati prilazne rampe. Mi smo se, primjerice, kao udruga, sudjelujuci na natjecaju Županije, izborili za postavljanje one druge, neophodne, na Domu zdravlja", kaže.
Bez rampe je još uvijek policijska postaja, no nadležni su, prenosi nam Dundara, obecavali da ce je postaviti do konca godine. (I. RADIC)
Preselila udruga osoba s invaliditetom
Udruga osoba s invaliditetom ureduje prostorije u prizemlju tzv.
poduzetnickog inkubatora, kamo se nedavno, u dogovoru s Gradom,
preselila.
"Dosad smo bili ispod policijske postaje, no istekao nam je ugovor o
najmu s MUP-om, koji ondje planira urediti arhivu. Više nije bilo
mjesta za nas unatoc naporima gradonacelnika Tulija Demetlike i
nacelnika postaje Elvisa Zahtile oko dogovora s Ministarstvom", kaže
Dundara.
Najavljuje da ce ovih dana pred inkubatorom postaviti i prilaznu rampu.