Energetski strucnjak i profesor na zagrebackom Fakultetu elektrotehnike i racunalstva dr. Slavko Krajcar - koji "u slobodno vrijeme" vodi ugledni Cakavski sabor - jedan je od najupucenijih poznavatelja prilika u tom sektoru u nas. Objašnjava zašto struja mora biti tako skupa te da je ekonomski isplativa jedino izgradnja treceg bloka Plomina na ugljen.
Javnost je još uvijek zapanjena povecanjem cijena energenata. Je li njihovo podizanje na razinu europskih bilo nužno i jesu li te cijene doista na razini EU-a?
Hrvatska se, prihvacanjem europskih smjernica, opredijelila za tržište u podrucju energetike. Potpuno smo se na to naucili kada su u pitanju naftni derivati, preostaje nam da se na to priviknemo kada se radi o plinu i elektricnoj energiji. Nadalje, iako bi to bilo popularno, a i pocesto se to cinilo u prošlosti, nema racionalnosti u tome da se socijalna, pa ni gospodarska politika vode putem niskih cijena energenata. Na dugi je to rok sigurno štetno.
Kolike ce biti cijene elektricne energije i plina u buducnosti, prije svega ovisi o ponudi i potražnji na tržištima. Hrvatska, iako formalno jest, stvarno nije otvorila tržišta plina i elektricne energije pa se ova "prilagodavanja" cijena zbivaju radi pozitivnog poslovanja domacih energetskih subjekata, a ne tržišno.
Time se, doduše, stvara prostor za njihovu sutrašnju konkurentsku poziciju, i to treba podržati. Ubrzo se necemo cuditi da nam dobavljac elektricne energije ili plina bude neki drugi subjekt, a ne HEP ili Gradska plinara, i to zato što nam pruža bolju uslugu u suglasju s našim potrebama, a ne zato što je jedini.
HEP posluje s dobiti, ali i diže cijene. Zašto?
Ta tvrdnja vam ne vrijedi vec i za prošlu godinu. U vezi s poslovanjem s dobiti HEP-a bio bih vrlo kritican i smatram to poslovno neopravdanim pa cak i štetnim. Prvo, govorimo o godinama koje su bile iznimno kišne, kada je cijena primarnih energenata bila niža, kada je i cijena uvozne struje padala i kada se, nažalost, smanjeno ulagalo u postrojenja HEP-a.
Pitajmo se nije li to povoljno vrijeme trebalo iskoristiti da se nadoknadi izgubljeno iz prošlosti, da se "uhvati povoljniji vjetar" za buducnost ili da se stvori rezerva za sušne godine? To poslovanje s dobiti bilo je snažno politicki obojeno, a ne gospodarski opravdano. Moram vjerovati da je sadašnje uskladivanje cijena stvaranje prostora za ulaganje, a ne prostor za prikrivanje neracionalnosti u poslovanju, a kamoli za stvaranje "politickog" profita.
Izgradnja treceg bloka Plomina izvjesna je, ali još nema javnog natjecaja.
Rado bih pitao zašto medunarodni natjecaj. Jedino zato da dobijemo pokrice za pravednost i poštenje? Za ulaganja i poslovanja postoje jedna pravila, a pravednost i poštenje neka kontroliraju institucije koje su Ustavom za to zadužene. Recite, biste li vi da ste vlasnik projekta raspisali natjecaj ili biste birali partnera po nekim drugim kriterijima?
Zar mi stvarno ocekujemo da ce se na javni natjecaj javiti znane kompanije i medusobno si konkurirati? Za to u svijetu, uobicajeno, postoje sasvim drugi nacini i dalje vrlo transparentni i konacno pravedni i opravdani. Istina, naša nas recentna prošlost demantira pa smo skloni pronalaženju nekih novih pravila. Ne postoji neki hrvatski put za ulaganja u energetiku, vec poštivanje pravila poduzetnickih poduhvata.
Kako komentirate zahtjev Skupštine Istarske županije da se ide na plin? Ima li odabir ugljena kao energenta za Plomin III neke prednosti za koje javnost ne zna?
Mislio sam da je razgovor o tome ugljen da ili ne u Plominu gotov. Nema studije koja bi mogla dokazati konkurentnost lokacije Plomin na plin. Taj primat u Hrvatskoj drže druge lokacije. Sve su prednosti lokacije Plomin upravo na ugljen i mislim da to javnost sigurno zna.
Znam, opet nam nedostaje vjera da cemo sve sagraditi jednako dobro kao što to danas radi Njemacka na svojim lokacijama. Ma vjerujte, drugacije se danas ni ne može. Nitko danas ne želi referencu koja bi imala drugacija obilježja osim okolišne prihvatljivosti. (Razgovarao D. GRAKALIC)
CIJELI INTERVJU U TISKANOM IZDANJU OD UTORKA.