Puljanku Aidu Šehić, nakon što je preplivala 19,3 kilometara od Brijuna do Porera, u nedjelju su na zaista dirljivom dočeku na Mornaru pozdravili brojni prijatelji, poznanici i slučajni prolaznici - mnogima je izmamila suze. Na plivački maraton od svjetionika do svjetionika krenula je u 7.20 s rta Peneda na Velom Brijunu, a do Porera je stigla točno nakon punih šest sati plivanja, s vrlo kratkim pauzama. Plivala je u prosjeku tri kilometra na sat. U tri broda pratili su je, uz logistiku, fotograf i snimatelj te najbliskiji prijatelji, a drugih 20-ak prijatelja okupilo se na Verudeli, na Svetoj stijeni odakle se Aidina ekipa mogla vidjeti daleko na pučini.
Vaterpolistica i jedriličarka
Projekt "Peneda-Porer" najavljen je kao prvi u trilogiji "Swimm Challenge Trilogy", kojom Aida želi, osim pomicanja vlastitih plivačkih granica izdržljivosti, motivirati i druge da u sportu pronađu lijek za sve životne probleme.
- Igrala sam vaterpolo od svoje 13. do 25. godine, bila sam i članica reprezentacije, nastupala na velikim natjecanjima, igrala i u inozemnim klubovima, a od 2014. godine, otkad surađujem u Jedriličarskom klubu Clivo u Pomeru, počela sam se baviti i jedrenjem. Pripremajući se za ovaj maraton, ujutro bih plivala, popodne jedrila, cijeli dan sam na moru. Sve te godine sam konstantno u vodi, to je medij u kojem sam se našla i ne mogu bez vode, pogotovo bez mora. Nakon što sam prestala igrati vaterpolo, a bilo je to u Španjolskoj, samo sam prešla u drugu stazu. Shvatila sam da se plivati može dok si živ, bez obzira na karijeru, kaže nam Aida.
Na ideju za ovaj maraton došla je nakon očeve smrti. Otac Džemo Šehić bio je medicinski tehničar na Hitnoj pomoći, sportski fizioterapeut, uz njega je i Aida ušla u svijet sporta. Bolovao je od karcinoma i kći se sva posvetila njezi, lani u svibnju je umro i Aida se ponovno vratila moru i sportu. Ovim poduhvatom želi i sugrađanima ukazati na ljepotu plivanja, na more koje je tu, ispred nas, a njoj je pomoglo da se oporavi nakon gubitka oca.
- Mnogi se ljudi nađu u takvoj situaciji i želim im pokazati da mogu naći izlaz, nešto što bi ih uveselilo. Za mene je more kreativan medij, mozak se opusti, posebno kad se duže pliva, to je prava meditacija, ne trebaju vam nikakve druge tehnike. Dok šećem, sa Svete stijene se vidi kako svijetle ti svjetionici pa sam pomislila kako bi bilo spojiti ih plivajući. Uz to, svjetionik je simbol palijativne skrbi, a kroz cijeli projekt želim osvijestiti ljude, ukazati im na važnost brige o bolesnima i umirućima. U Istri pokušavamo napraviti hospicij, da briga za te ljude bude na nivou, a ne da umiremo kao breki. To je humanitarni dio projekta, pojašnjava Aida koju su na Mornaru došle pozdraviti i članice istarskog palijativnog tima - dr. Julijana Franinović Marković, medicinska sestra Bosiljka Kovačević, županijska pročelnica za zdravstvo Sonja Grozić Živolić te farmaceutkinja Irena Grahovac koja u svojoj apoteci u Šijani vodi posudionicu invalidskih pomagala.
Uži organizacijski tim
Aida se svima zahvalila, a posebno svojoj trenerici plivanja doc. dr. sc. Klari Šiljeg, doktorici sportske medicine i liječnici hrvatske skijaške reprezentacije Nataši Desnica, svojoj sestri Aleni Tatarević, farmaceutkinji po struci i Aidinoj nutricionistici, zatim Borki Širola, autorici web-stranice te voditelju logistike Marku Lukšiću. Pomoćnika je puno više. Prva sljedeća dionica bit će Kvarner, a svaka sljedeća još zahtjevnija, najavljuje Aida Šehić. (Duška PALIBRK)