Četrnaesto izdanje Festivala plesa i neverbalnog kazališta koje se u Savičenti održalo od 19. do 22. srpnja privedeno je kraju u ponedjeljak navečer bogatim i zanimljivim programom predstava, a svi su akteri ispraćeni ovacijama.
Počelo je u Mediteranskom plesnom centru gdje je izvedena "Đubrad prokleta!", čiju režiju i koreografiju potpisuje Natalija Manojlović. Nastupile su: Sara Barbieri, Petra Chelfi, Ivana Pavlović, Nina Sakić, Karolina Šuša i Martina Tomić.
Šest izvrsnih plesačica pojavljuje se u ovoj predstavi koja je dijelom i verbalna, a pred očima gledateljima otvara se osebujna priča koja se dotiče brojnih tematskih i interesnih sfera. Priča je to o Slavenkama, a sve putem raznih asocijacija, bilo iz prošlosti, bilo aktualnih, sadašnjih. Tu je bilo govora o schiavama, o bakama i djedovima koji su se borili za više ciljeve, a da to ujedno nije lamentacija za nekim prošlim vremenima, već jednostavno svojevrsna introspekcija, putovanje kroz kolektivnu prošlost i razne sfere življenja, a gdje između privatnog i kolektivnog postoji tanka granica koja je ujedno i vrlo naglašena. Jednostavnim, a opet sugestivnim scenskim efektima, predstava se dade iščitavati kroz više kodova, na više načina, a dade se i stalno nanovo iščitavati i (de)kodirati. Tu se progovara i o raznim ulogama žena, ogoljuje ih se, postupkom (de)fragmentacije i prodiranjem u gusto semantičko tkivo aluzija i značenja.
Nakon toga je u loži izvedena predstava ciparskih umjetnika "She who stays", a koreografiju i izvedbu potpisuje Milena Ugren Koulas.
Ova je predstava nadahnuta pričom o ženi koja je morala postati muškarac. Albanske zavjetovane djevice žene su koje se zavjetuju na djevičanstvo i nose mušku odjeću da bi živjele kao muškarci u patrijarhalnom društvu sjeverne Albanije. Tradicija zavjetovanih djevica razvila se iz Kanuna, propisa i zakona Lekë Dukagijinija, i koristila većinom u sjevernoj Albaniji i Kosovu od 15. stoljeća na dalje. Kanun nije vjerski dokument – poštuju ga mnoge skupine, među kojima rimokatolici, pravoslavci i muslimani. Prema zakonima Kanuna, prema ženama se odnosi kao prema vlasništvu obitelji i lišene su mnogih ljudskih prava…
"A place to bury strangers" predstava je koreografa Roberta Olivana koju su izveli plesači: Sol Vázquez, Spela Vodeb, Matias Marré, Felipe Salazar i Roberto Olivan, a na neki način slijedi Rousseauov imperativ "natrag prirodi", samo što ovdje nije to povratak striktno prirodi već onome što je bitno, onome što određuje naše postupke, nekom početku, iskonu.
Ciparskoj je umjetnici bio povjeren i završetak festivala. Naime Milena Ugren Koulas koreografirala je i izvela "House of heaven III" o nekim tradicijskim običajima s Cipra. (Vanesa BEGIĆ; snimio Dejan ŠTIFANIĆ)