Darko Rundek i njegov Rundek Cargo Trio u subotu ce nastupiti u Domu hrvatskih branitelja i promovirati album "Plavi avion", koji je objavljen krajem prošle godine. Pula je samo jedan od gradova turneje tijekom koje ce album promovirati u zemlji i inozemstvu. Rundek Cargo Trio, koji osim Rundeka sacinjavaju i violinistica Isabel te klavijaturist i perkusionist Dušan Vranic-Duco, album "Plavi avion" je snimio u pulskom studiju Partyzan pa možemo s pravom reci da se u subotu avion vraca u svoju maticnu zracnu luku. S Rundekom smo porazgovarali o njegovom novom, ali i starijim projektima, a prvo što nas je zanimalo kako se snalazi pred pulskom publikom te što ona od njegovog nastupa može ocekivati.
- Odnos s pulskom publikom je familijaran. Zadnji put smo nastupali ovdje na protestu protiv izgradnje hotela na mjestu kucica i vrtova u jednom pulskom zaljevu uz zadružnu maneštru i vino, cini mi se u rujnu. Upoznali smo puno ljudi - što izbliza, što iz videnja - a Isabel polako postaje Puljanka. "Plavi avion" ima u porama Rojc i Rovinj, gdje je nastajao. Kad se sve to zbroji, možemo ocekivati da cemo s pulskom publikom podijeliti više prisnosti i razumijevanja nego s ijednom drugom na ovoj turneji.
- Rundek Cargo Orkestar pretvorio se u Rundek Cargo Trio. Kako je do toga došlo i koje je promjene u izvedbenom dijelu ta pretvorba uvela, a koje u samom kreiranju albuma?
- Cargo Orkestar je prošao kroz više faza, koje su se zaokružile u albumu "LIVE u Domu omladine". Došlo je vrijeme da se traže nove forme i izazovi. Svirati u triju me pali potajno vec godinama, ali nisam, prije svega sviracki bio spreman na to. Unazad dvije-tri godine iskušavao sam razne smanjene kombinacije Carga. Ova s Isabel i Ducom se pokazala uvjerljivo najboljom. U kreiranju albuma trio ima odlicnu dinamiku - kao tri osnovne sile. Nema ni razvodnjavanja ni skrivanja. Ta relativna ogoljenost i odgovornost za svaki ton i muzicku gestu ostaje, naravno, i na koncertima. Oni postaju napetiji, pažljiviji, hrabriji i izoštreniji, a publika to prepoznaje i u tom procesu sudjeluje.
- Vaša turneja obuhvaca i velike evropske gradove. Kako vas tamo prihvacaju?
- Veliki su evropski gradovi tek pred nama i nismo ih još posjetili pa ne mogu govoriti unaprijed.
- Osim glazbe bavite se i glumom i kazalištem. Kako je došlo do vaše suradnje s teatrom Ulysses? Možemo li vas uskoro ponovo ocekivati na kazališnim daskama?
- Glumim s vremena na vrijeme. To mi bude izazov, ali i muka. U svakom slucaju, gluma mi nije poziv, nego više kao neki izlet. Do suradnje s Ulyssesom je došlo zbog sjecanja na suradnju sa Šerbedžijom osamdesetih i Lenkinog (Udovicki, op.a.) vjerovanja da je jedna uloga u "Marat-Sadeu" baš za mene. Ta je suradnja završena Krležinim "Baladama", što mi je osobito draga predstava. Trenutno se nemam u planu penjati na kazališne daske.
- Živite u Francuskoj i u Hrvatskoj. Gdje vam je lakše raditi i zašto?
- Kad kažem raditi prije svega mislim na muziku za kazalište i film. Svejedno mi je gdje radim. Jedino je placanje nešto brže i sigurnije u Francuskoj.
- Vec se nekoliko godina u medijima šuška i priželjkuje ponovno okupljanje Haustora. Ima li nekih izgleda za to?
- Nekih izgleda ima. Propustili smo, cini se, obljetnicke povode. Ove godine je trideseta obljetnica izdavanja prvog albuma, a necemo je izgleda obilježiti nekom koncertnom feštom. Ali dok smo živi i dok barem neki od nas održavaju sviracku kondiciju, ostaje moguce da i zasviramo zajedno.
- Novi val ponovo je, recimo to tako, u modi. Koje vas uspomene vežu za taj period?
- Ima ih, naravno, puno. Više bi im odgovarala knjiga nego intervju. Kakogod, uspomene pripadaju prošlosti i ne bavim se puno njima. Više me zanima sadašnjost i buducnost.
- Tada su u Haustoru bili "neki novi klinci" koji su poharali konkurenciju. Tko su, po vama, sadašnji "novi klinci" na hrvatskoj glazbenoj sceni?
- Ima ih, ali nisu još poharali konkurenciju.