"U bungalovu sam 'privremeno' 23 godine, a u montažnu kuću ni nakon 600 dana nismo uselili", tim nas je riječima branitelj s Valovina Josip Vukić uveo u još jedan veliki problem koji proživljava već godinu i pol dana. Kako nam je ispričao, 23 godina boravi u bungalovu u sklopu kampa Valovine, iako je i to u početku trebao biti tek privremeni smještaj. Nakon što je konačno odlučio ići na listu za dodjelu zemljišta i gradnju vlastite montažne kuće, umjesto da useli nakon 40 ugovorenih dana, prolazi već druga godina, a obitelj Vukić i dalje je na Valovinama.
Platio iznos u cijelosti
- Svi mi govore da više nemam prava biti u kampu i doista imaju pravo jer sam ja ostvario pravo na zemljište i kuću. To što imam velikih problema s kućom njih i ne zanima, a ja ih u potpunosti razumijem. Međutim, moram biti negdje dok mi ne izgrade kuću, a to je već priča kojoj se ne nazire kraj, govori nam u dahu Vukić kojeg smo ovaj put sreli u kući na Gregovici.
Ističe da je na dodjelu zemljišta uz pravo na kredit i izgradnju obiteljske kuće čekao od 2008. do 2013. godine. Tada je napokon mogao početi na miru sa svojom obitelji planirati gradnju kuće i veseliti se što će ostaviti bungalov od 22 kvadrata koji im je duge 23 godine bio dom.
- Informirao sam se na sve strane što bi bilo najpovoljnije i najbrže rješenje i na internetu sam našao firmu Eko-san montažne kuće vlasnika Milana Bekića, dok je direktor bio njegov sin Kosta Bekić s kojim sam u Zagrebu potpisao ugovor o gradnji i rokovima, a to je 40 dana. Ugovorena vrijednost kuće bila je 36.800 eura za visoki rohbau, dakle nije bio "ključ u ruke", ali su njihova obveza bile i podloge i fasada i instalacije. Dobio sam i kredit od 48.500 eura. Po ugovoru, 40 posto ili 118 tisuća kuna platio sam u travnju 2013. godine, a onda sam trebao platiti 30 pa 20 posto te po primopredaji još 10. Međutim, nakon što su radnici došli u rujnu i digli zidove u 12 dana, odlučio sam im otplatiti iznos u cijelosti jer sam mislio "još 20-ak dana i kuća je gotova", a onda su počeli problemi. Radnici su polako jedan po jedan nestajali s gradilišta, a kuća eto do danas nije gotova. Nisam bio obvezan platiti sve odmah, ali od sreće da ćemo napokon imati svoj dom i da će po ugovoru i čvrstom obećanju kuća biti završena u roku 40 dana, rekao sam ženi uplatit ću im sve jer se novac brzo potroši na gluposti, a i želim mirno spavati, mrzim biti dužan u životu, gotovo u dahu ispričao nam je Vukić i dodao da mu je na sreću temelje radila druga firma jer bi u protivnom ostao samo na njima. Kaže i da ga sada svi pitaju "pa što si im platio sve?", a nitko ne kaže "gle lopova kako su te prevarili!".
Prijetili su mi - ne bojim se
- Kod nas su sve vrijednosti izvrnute. U ovoj državi i da želiš biti pošten, ne daju ti! Ja nisam želio nikome ostati dužan, mislio sam to je to, kuća se brzo gradila, no onog časa kada je dobio sav novac, vlasnik je nestao, a meni je ostao veliki problem koji još uvijek nisam riješio. Najteže mi je bilo što me kćer, koja je tada trebala puniti 18 godina, pitala hoće li rođendan slaviti u novoj kući. Ja sam joj rekao da hoće, a na dan kada je imala rođendan, kojeg nismo slavili u novoj kući, plakao sam kao dijete, suznih očiju priča nam Vukić.
Obilazeći kuću uočavamo da nema stepeništa do gornjeg kata, u potkrovlju nisu napravljeni krovni prozori, dimnjak nije niti došao do krova, drvena građa koja je trebala biti suha i premazana protiv štetočina postavljena je sirova i stoga već baca plijesan; fasada je također nedovršena, prozorske klupčice nedostaju, a da apsurd bude veći, ističe Vukić, radnici su po struci zapravo informatičari, konobari, ali niti oni plaću nisu dobili. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU