Drugi Bijenale industrijske umjetnosti (IAB 2018) s naslovom "U smjeru svega", kustosica Što, kako i za koga/WHW održat će se u Labinu, Puli i Rijeci od 21. srpnja do 28. listopada 2018., a u sklopu projekta "Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020."
Bijenale industrijske umjetnosti (Industrial Art Biennial - IAB) projekt je umjetničkog kolektiva Labin Art Express XXI (L.A.E.), koji će iduće, 2018. godine, doživjeti svoje drugo izdanje.
TRANSART kao prethodnica
Konceptualno mu je prethodio međunarodni umjetnički festival-laboratorij TRANSART - započet još 1999., također u organizaciji L.A.E., koji je tendirao interaktivnoj umjetnosti nastaloj kroz komunikaciju, kako između samih involviranih umjetnika, tako i kroz suradnju s lokalnom zajednicom, te s fokusom na novomedijsku umjetnost. Od samih početaka L.A.E. je svoje djelovanje bazirao na specifičnoj industrijskoj topografiji grada
Labina i šire okolice (Plomin, Raša, Rabac, Krapan, Bršica...) pokrenuvši pred četvrt stoljeća projekt pretvorbe bivšeg labinskog rudnika (IU "Raša") u futuristički Podzemni grad 21. stoljeća, koji bi u sebi implementirao sve sadržaje jednog velegrada, ali s kulturom i umjetnošću kao vodećim načelom.
Ovaj je Bijenale osmišljen kao platforma za propitivanje složenog skupa problematika, od pretvaranja industrijske distopije u kulturalnu utopiju (pretvorba rudnika u "Podzemni grad XXI"), pa do pitanja interakcije svijeta industrije - uključujući tu i kulturni turizam te industriju zabave.
Bijenale industrijske umjetnosti (IAB 2018) osim u Labinu (KuC Lamparna,
Gradska knjižnica, Pijacal...) održat će se i na nekoliko lokacija u Puli u suradnji s Arheološkim muzejom Istre te u Rijeci, u suradnji s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti (nova lokacija u Rikardu Benčiću), kao jedna od prvih aktivnosti projekta "Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020." koja će se nastaviti i 2020. godine s 3.
Bijenalom industrijske umjetnosti.
Za razliku od prethodnih, 2. Bijenale, koje će trajati od 21. srpnja do 28. listopada 2018., predstavit će niz specifičnih, posebno za ovo Bijenale produciranih umjetničkih projekata, a pored izložbi bit će realiziran niz diskurzivnih i performativnih programa.
Lokalni kontekst
Ovaj Bijenale industrijske umjetnosti kurirat će kustoski kolektiv "Što, kako i za koga/WHW" iz Zagreba, koji je za polazište uzeo specifične teme koje proizlaze iz lokalnog konteksta, određenog ponajprije uvjetima i posljedicama post-industrijalizacije i turizma. S naslovom "U smjeru svega" Bijenale želi propitati društvene uvjetovanosti
pojma i koncepta prirode koja se očitava ponajprije kao konstrukt kapitala i ljudskog djelovanja.
- Neke od tema zahvatit će odnos umjetnosti prema suvremenim odnosima rada i migracija, različitim zajednicama i solidarnosti, ekstraktivizmu i ekologiji. Priprema 2. Bijenala započinje istraživanjem socijalnih, političkih i ekonomskih specifičnosti lokalnih zajednica, s naglaskom na pitanjima interkulturalnosti te uključivanja marginaliziranih i ranjivih društvenih skupina u participativne umjetničke sadržaje", vele u svome tekstu
predstavljanja kuratori.
"Osim nemesisa turizma, bijenale koje je inicijalno pokrenuto u sklopu šireg pokušaja
revitalizacije industrijskih ruina bivšeg rudnika (zatvorenog 1988.) i njihovog upisivanja u kompetitivnu mrežu potencijalnih turističkih ruta, u svom 2. izdanju prilagođava se i pritisku neo-liberalne logike rasta ("ako ne rasteš, znači da padaš"), kao i trenutnoj konjunkturi kulturne produkcije sažetoj u projektu Rijeka EPK 2020, te se osim u Labinu, istodobno održava u Puli i Rijeci", ističu.
Polazeći od Istre kao regije i smisla bijenala kao konteksta, Bijenale pod naslovom "U smjeru svega" sondira moguća polazišta krećući od općih natuknica koje ukazuju na kontekst - naslijeđe antike, razvoj na tromeđi utjecaja u 'carstvima' koja su oblikovala pejzaž i društveni život, od Rimskog Carstva, venecijske, Austro-Ugarske, talijanske itd. vlasti, kolonijalni status(i), etnička isprepletenost, migracije i projekti etničke.
Povijest Bijenala započinje 2014. kao pilot-projekt čiji je prvi kustos bio Branko Franceschi, koji ga je i kontekstualizirao u skladu s premisama L.A.E.-a. U svome
uvodnom tekstu on navodi: "Prvi futuristički manifest Filippa Tommasa Marinettija, 1909. godine je za ključne odrednice umjetničke prakse moderne epohe u pogledu estetike proklamirao njihovu usklađenost s dominantnim proizvodnim modelom i pledirao za poetiku koja će opjevati brzinu i stroj. Etička dimenzija takve umjetnosti uključivala je izazov, aktivizam i odvažnost. Stoljeće poslije, futurističke postavke još uvijek su referentne, ali postindustrijska epoha, kao i razočaranje u dosadašnje modele napretka zasnovanog na razvoju tehnologije, praksu suvremenih umjetnika sublimirale su u kritiku društvenih odnosa, posebice pozicije političke moći koja proizlazi iz dominacije neoliberalnog kapitala, te vizionarsku umjetnost koja ne samo što se produkcijski zasniva
na digitalnim tehnologijama i prati informatičku revoluciju, već i kritički anticipira složenu društvenu strukturu koja će se razviti u njenoj konstelaciji".
Difesa della natura
Prošle godine s velikim je uspjehom održano prvo redovno Bijenale s fokusom na radu "Difesa della natura" legendarnog Josepha Beuysa. Kustos hrvatske selekcije bio je opet Branko Franceschi, dok je kustosica internacionalne selekcije bila uvažena talijanska
kolekcionarka, kritičarka umjetnosti i publicistkinja Lucrezia de Domizio, barunica Durini. Na prvom Bijenalu industrijske umjetnosti izlagali su brojni umjetnici iz cijelog svijeta, a velik broj izloženih djela nakon njegovog završetka doniran je gradu Labinu za budući Muzej umjetnosti i industrije u Podzemnom gradu XXI.
Što, kako i za koga/WHW je kustoski kolektiv koji u Zagrebu djeluje od 1999. godine. Projekti WHW-a zamišljeni su kao platforma za socijalno angažirane modele kulturne produkcije i refleksije socijalne zbilje. WHW čine kustosice Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović, te dizajner i publicist Dejan Kršić. Od 2003. godine WHW
vodi program Galerije Nova u Zagrebu, temeljen na nizu samostalnih i grupnih izložbi i diskurzivnih programa i osmišljen kao kontinuirano nastojanje da se reaktualizira politički potencijal umjetničke prakse unutar šireg društvenog konteksta. (Vanesa BEGIĆ)