- Za Pulu, planiranje grada je nešto potpuno suprotno samom gradu. Ono predstavlja disciplinu za sebe koja se krece izmedu utopije i hegemonije. Urbanizam je vezan uz neku projekciju, sliku grada koja se tim planovima nikad nije uspjela ostvariti, kazao je sinoc na predavanju "Planiranje Pule: izmedu urbanizma i samogradnje", održanom u MP Hacklabu u Rojcu, arhitekt i clan Pulske grupe Emil Jurcan.
- Na pitanje zašto se sadašnji planovi ne ostvaruju nudi se niz mogucih odgovora, od korumpirane uprave do nepostojanja mehanizama i planske ekonomije. No isto tako, ni jedan od dosadašnjih društvenih sistema, ni imperijalizam, ni fašizam, ni socijalizam, kao ni ovo sadašnje stanje, nije uspio urbanizam u potpunosti provesti u djelo, nastavio je Jurcan.
O tome, zapravo, govori i Crveni plan koji je nastao kao zakljucak izložbe Planiranje Pule na kojoj je Pulska grupa izložila sve planove, od Austro-Ugarske Monarhije do danas. Zakljucak je taj da planovi zapravo nemaju puno veze sa samim gradom i slabo objašnjavaju što se u gradu dogadalo. Tijekom 2007. skupljane su informacije iz medija o konfliktima i neformalnim aktivnostima vezanim uz prostor: protestima, volonterskim akcijama, cišcenjima, uredivanju staza, deložacijama, skvotiranju. Ti podaci, klasificirani i stavljeni na kartu, pokazali su da na razvoj grada više utjecu svakodnevne aktivnosti gradana nego urbanizam.
Upravo taj raskorak izmedu urbanizma i grada analiziran je na primjeru Monumenata i Katarine. Mapirane su sve postojece aktivnosti u tom prostoru, primjerice ljudi pecaju na mostu, ribari su vezani na molicu, Uljanik pušta sekcije na otoku Sv. Andrija, djeca se igraju, kuha se maneštra, koze brste, održavaju se festivali...
Projiciranjem raznih planova predvidenih za tu zonu ustanovilo se da ne postoji relacija izmedu tih planova i stvarnosti, a ni utjecaj planova na nju.
- Svaki je režim imao vlastite imperative, oni su danas u interesu kapitala i pojedinaca, znaci li to vece šanse da se izgradi, na primjer, Brijuni rivijera, buduci da je to danas viši interes, kao što je nekada bila vojska, glasilo je jedno od pitanja koja su krenula odmah pri završetku predavanja.
- Ti se imperativi nikad nisu pokazali u potpunosti ostvarivima. Pula je ispocetka planirana kao vojni grad, zatim fašisticki pa radnicki, a sadašnji planovi predvidaju da svi budu turisticki djelatnici. I to je problem ideologije, što svaki plan predvida jednu jedinu istinu i plan podreduje jednoj stvari. Trenutno su aktualne teze da Pula nema obale, da svaki mediteranski grad ima rivu i jedini spas vidi se u turizmu. Ništa od toga nije tocno. Pula ima 30 kilometara obale kao niti jedan drugi grad u Hrvatskoj. Rive su u gradovima operativne i višenamjenske, a ne samo šetališta kao što je to slucaj u odmaralištima. To su teme koje nitko ne propituje i tako poprimaju karakteristike dogmi, zakljucio je Jurcan.