"Plakati ne plakati" Darka Vukovića

Igor Gustini, Ana Bedrina, Darko Vuković i Tomislav Žigmanov na otvaranju izložbe (Mate ĆURIĆ)
Igor Gustini, Ana Bedrina, Darko Vuković i Tomislav Žigmanov na otvaranju izložbe (Mate ĆURIĆ)

Citirajući teoretičara dizajna Francka Picktomu da je dobar dizajn inteligencija koja je postala vidljiva, akademski slikar Igor Gustini na najslikovitiji je i možda najbliži način približio značaj i dosege plakata vojvođanskog Hrvata i dizajnera Darka Vukovića koji su postavljeni na izložbi u prostorijama Hrvatske matice iseljenika u Puli pod nazivom "Plakati ne plakati". Gustini također izdvaja Vukovića i kao autora "koji je sveprisutan svojim djelima, ali i tih i nenametljiv osobno, a u umjetničkom izričaju uvijek drugačiji i neponovljiv".

To se najbolje da iščitati iz izbora plakata koje je ovaj dizajner i profesor na novosadskoj akademiji godinama radio, najviše za hrvatske kazališne kuće, od Splita i Osijeka do Požege i Vinkovaca, ali i za razne kazališne festivale iz regije čiji je značaj i repertoar izuzetno smjelo prikazao u trenutku nastanka, a kako je i sam na otvorenju izložbe rekao: "Mnoge su predstave odigrale svoje i nestale, a plakati su ostali kao neizbrisiv trag onoga što se u danom momentu željelo poručiti".

Svakako pritom najviše fasciniraju plakati poput spojenih vilica u obliku petokrake, okruglih žarulja u jednu četvrtastu, sve osječke legende, kada škarice postaju ključevi, pero oružje, štipaljke postaju noge, od pištolja gitara, kravata paravan, dok plakat Europske unije sa žutim zvjezdicama i dominantnim žutim mjesecom aktualizira odnos EU-a prema Turskoj koja je na stalnom čekanju… Vuković je tu nekako na istom onom medijskom dosegu poput Borisa Ljubičića, ili estetskom Mirka Ilića, Brukete&Žinića, ili Predraga Spasojevića s kojim se izmjenjivao na kazališnim projektima u Splitu, a to su već ozbiljne vrijednosne razine. (M. ĆURIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter