Promocija novog albuma "Živio punk" pazinskog Oi!/punk benda Free beer for the punx zakazana je za danas u 21 sat u Klubu mladih Pazin, a asistirat će im zagrebačka Stigma i Biciklić. Bila je to i prilika da ih posjetimo na probi u prostoriji za svirku Kluba mladih gdje se već niz godina sastaju 24-godišnji Ozren Babahmetović (vokal i stihopisac), 25-godišnji Andrej Lovrečić (bas), 27-godišnji Igor Ilić (gitara), 22-godišnji Robert Jop (gitara) i novi član 19-godišnji bubnjar Nino Brečević. Najrazgovorljiviji je bio frontmen Ozren kojeg znaju mnogi posjetitelji alternativnih koncerata.
- Kako je sve počelo?
- Zimi 2009. smo se prvi put sastali u Klubu, baš kada su Dino Miletić, koji nam je kao bendu jako mnogo pomagao, i ekipa počinjali uređivati prostor i dovlačiti instrumente. Tada smo napravili jednu stvar ili dvije koje više ne sviramo, a drugi sam dan ultimativno doša' i reka' to je bend. Bilo nas je četiri na početku i tako smo svirali dvije godine, dok nam se nije pridružio Nino koji preuzima bubnjeve, a Jop onda seli na gitaru. Na samom smo se početku zvali Gnjide, ali smo saznali da se tako zove jedan bend iz Srbije, pa smo promijenili naziv u Free beer for the punx.
- Što poručujete s tim nazivom?
- Sindikati poručuju dajte radnicima kruha, igara i para, a mi dajte pankerima džabe pivo, a što - volimo ga (smijeh).
- Jeste li ranije već svirali u nekim bendovima?
- Jop je svirao u Genetski modificiranom otpadu (GMO), ja sam pokušavao pokrenut bend, ali ništa zapravo.
- Dakle, bili ste dosta novi u ovome? Kako ste se snašli? Koji su vam uzori?
- Nemaš se ča u panku snalazit', zemeš i trupaš (hehehe). Uzori? Sad svatko sluša svoje, ali pretežno su to stariji bendovi: The 4-Skins, Cock Sparrer, Cockney Rejects, Evil Conduct, The Oppressed, Sham 69 ili od domaćih Fakofbolan i pazinski Sida i Biklon-Z. Bilo je i drugih bendova, a svaki ima utjecaj na svoj način, recimo Frontalni udar.
- O čemu govore pjesme? Koje su teme i motivi? Jesu li socijalno angažirane?
- Nije baš da se tako etiketiramo. Oi! bend smo, tako da politiku baš ne preferiramo. Dobro, nismo ni mi imuni na nju toliko, imamo par pjesama koje pričaju o politici, ali u suštini teme su ekipa, ulica i ono što se dešava s radničkom klasom, neka odrastanja, tučnjave i slično, život na ulici. Pjevamo o onom što mi proživljavamo u životu, bez laganja. (Razgovarao i snimio A. DAGOSTIN)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU