Ime Rite Stokić Brgić nije nepoznato ljubiteljima domaće besede. U proteklih je godinu dana objavila dvije pjesničke zbirke na čakavštini te slikovnicu za djecu. Dobila je i pohvalnicu "Mihovil Pavlek Miškina" za dijalektalno stvaralaštvu u Križevcima, u sklopu 31. susreta hrvatskih, zavičajnih i književnih pisaca. Stokić Brgić djelatnica je Glasa Istre - u kiosku u Vodnjanu radi već četiri godine.
- Pjesništvo je moja velika ljubav, pišem još od djetinjstva. Uvijek sam pisala. Nekad sam, dok su djeca bila mala, imala malo vremena za pisanje, no to sam kasnije nadoknadila.
- Najčešće pišete čakavicom.
- Naučila sam čakavicu u najranijem djetinjstvu, provodila sam ljetne praznike, vikende i svaki slobodan dan u Selini i tamo sam s nonićima naučila čakavicu.
Iako jako dugo pišem, prvu sam knjigu objavila prije godinu i pol. Do svega je došlo spontano i zahvaljujući mom velikom prijateljstvu i suradnji s Liviom Morosinom i Mariom Benčićem, koji su, pročitavši moje uratke, rekli da ih moram obvezno objaviti.
- Odnedavno ste i predsjednica literarne udruge Cvitak iz Vodnjana.
- To me posebno veseli, puno radim na promociji pjesničke riječi. Imam u planu uskoro organizirati pjesničku večer u čast našoj nedavno preminuloj članici Ingrid Krušić Maretić, kada bismo sve mi članice čitale njezine stihove. Za iduću godinu planiram na njezin rođendan organizirati humanitarnu večer poezije, čiji bi prihod išao udruzi Gea. Cvitak priprema i novu skupnu zbirku.
- Najavili ste da pripremate knjigu posvećenu preminuloj šogorici.
- Knjiga je skoro pa gotova, u njoj ima puno elemenata i momenata iz moje obitelji, bile smo jako vezane, no nekad mi je vrlo bolno pisati o tome. Uz to, pripremam i knjigu pjesama za djecu, jer malobrojni su autori u Istri koji pišu za djecu. Namjeravam početi pisati i jedan roman, koji ne bi imao autobiografske elemente i momente, već bi bio plod čiste fikcije.
- Kako sve to stignete?
- Stignem jer sve radim iz velike ljubavi, puno radim i nema toga što ne volim raditi. Volim i kuhati, obožavam pripremati istarske specijalitete, no volim i glačati, čistiti, raditi sve kućanske poslove, u vrtu, imam i kokice, ništa mi nije teško. Nekada se i u 3 sata probudim, malo pišem, pa obavim nešto po kući, spremim se i krenem raditi. U Glasu Istre sam već pet godina, radila sam i u Medulinu, u Kauflandu, a zadnje četiri godine sam u Vodnjanu.
- Pišete li češće u sretnim ili u nesretnim trenucima?
- Ponekad nam oni manje sretni trenuci daju veće nadahnuće, veću inspiraciju za rad, ali ja pišem kadgod imam inspiraciju. Mislim da se treba roditi s talentom za pisanje. Pisati treba bez napetosti, kada se osjeti trenutak. Jako sam se dobro našla s Morosinom i Benčićem u kreiranju pjesničkih zbirki, puno su mi pomogli i smatram ih pravim prijateljima. Tu je i dragi kolega Vedran Šilipetar, koji mi je ilustrirao zadnju knjigu. Iako sam umjetnička duša, u životu sam dosta praktična.
- Kako se usavršavate, od koga učite?
- Stalno radim na sebi, učim, kao što sam rekla, od Livija i Marija, a svaki dan obavezno pročitam Kulturu u Glasu Istre, potom Mozaik te istarsku i pulsku kroniku. (piše V. BEGIĆ)