"U znaku Kairosa - Književna kritika o djelu Borisa Domagoja Biletića" (Ceres, Zagreb) naslov je nedavno objavljene knjige koju je priredila i sastavila prof. dr. Jelena Lužina, a urednik je dr. Dragutin Dumančić.
Dr. Boris Domagoj Biletić rođen je u Puli, nakon završene gimnazije i Pedagoške akademije, diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Živi u Puli, a ravnatelj je rovinjske Gradske knjižnice Matije Vlačića Ilirika. Objavio 20-ak knjiga, a osim poezije, u brojnoj domaćoj i stranoj periodici od druge polovine 70-ih godina prošloga stoljeća objavljivao je kritike, oglede, studije i prijevode s talijanskog i njemačkog. Zastupljen je u brojnim domaćim i stranim antologijama hrvatskoga pjesništva, uvršten u književne leksikone, panorame, književnopovijesne preglede, a kao urednik potpisuje više od stotinu izdanja.
U ovoj knjizi prisutan je dio kritika koje potpisuju eminentna imena, a referiraju se na razne segmente Biletićeva stvaralaštva.
Nakon proslova Jelene Lužine, o djelovanju dr. Borisa Domagoja Biletića pišu: Danijela Bačić-Karković, Robert Bebek, Tomislav Marijan Bilosnić, Branimir Bošnjak, Ivan Božičević, Alida Bremer, Vinko Brešić, Branko Cvetkoski, Vasile Dimeski, Aldo Kliman, Sanja Knežević, Josip Krajač, Jelena Lužina, Miroslav Mađer, Laura Marchig, Tonko Maroević, Cvjetko Milanja, Daniel Načinović, Luko Paljetak, Božica Pažur, Milan Rakovac, Evelina Rudan, Helena Sablić Tomić, Sanjin Sorel, Ante Stamać, Milorad Stojević, Miroslav Šicel i Đuro Vidmarović.
"Biletića se, inače, percipira uglavnom kao ozbiljnog pjesnika koji se 'usputno' ili 'paušalno' zna zalijetati u neke druge tipove književnog i/ili publicističkog diskurza, ali takva percepcija, naravno, nije točna. Niti je ikad točna bila. Naravno, Biletić uistinu jest nadasve ozbiljan pjesnik zavidnog opusa, ali je i iznimno ozbiljan povjesničar književnosti, književni kritičar, esejist, publicist, žestok polemičar, u mladosti siguran prevoditelj, urednik... I ni jednim se, ali ni jednim od ovih poslova nikad nije bavio 'usputno'", napisala je dr. Jelena Lužina u uvodu.
Najprije filolog
Osvrćući se na Biletićevo djelo "Bartuljska jabuka", Danijela Bačić-Karković piše "Biletić je najprije filolog i njegov pjesnički habitus čini da se lingvostilističkome diskursu utječe ponajviše. Stoga detektira, motri, ukazuje na semantostilističke značajke Črnjine (po)etike i lirike".
Robert Bebek pišući o zbirci "Radovi na nekropoli" naglašava da se "motivika knjige odigrava unutar rastezljivog i propusnog interesnog rastera tema", te da je njegova nekropola "živo, pulsirajuće, krvljivo i do boli organsko biće".
Vrlo je dojmljiva i analiza Biletićeve zbirke "Imam riječ" Tomislava Marijana Bilosnića u kojoj navodi da Biletića zanima "prozirnost i čistoća tla, njegove ideje zato i jesu jasne, a duh bistar, pa njegova poezija kao da je svjetlost koja prolazi kroz kristal".
Bilosnić analizira i Biletićevo djelo "Oko Učke" napomenuvši da su tekstovi zastupljeni u ovoj knjizi jednostavni, čisti, poticajni jer su literarni, misaoni jer su kondenzirani, duhoviti jer su lako ispričani i oštri jer su činjenični.
Branimir Bošnjak pak ističe da je praksa pisanja Borisa Domagoja Biletića uvjetovana ne samo bogatom literaturom i pjesničkim uzorima "koje je koristio kao gradbene fragmente vlastite poetike, nego je podijelio i veliki dio svjetonazorskih shvaćanja, npr. o tragičnosti svijeta".
Ivan Božičević, pišući o knjizi "Radovi na nekropoli" ističe da Biletić ne voli napadnu, odviše glasnu i jednoobraznu eksplikativnost, jer on je pobornik stišane, diskretne i neobvezujuće sugestivnosti. Alida Bremer pak pišući o knjizi "Imam riječ" navodi da je Biletić jedan od onih koji se radikalno odriču svih površinskih i ispraznih šumova svakodnevice i "koji se upuštaju u potragu za onom jedinom mogućom, pravom riječi".
Detaljan je Vinko Brešić u osvrtu na knjigu "Istarski pisci i obzori". Navodeći da je Biletiću njegova doktorska disertacija poslužila kao predložak za ovu knjigu te da je "njezinom doradom, koja je s jedne strane išla za relaksiranjem znanstvene akribije, s druge za uključivanjem nekih novih mjesta ili naknadno pojašnjenje ranijih, dobio preglednu, temeljitu i pomno osmišljenu monografsku studiju o književnosti Istre od 1918. do 1945., odnosno u doba fašizma.
Zanimljiv i obuhvatan je i osvrt Branka Cvetkoskog, kao i onaj Vasila Dimeskog, dok Aldo Kliman ističe da je Biletić "kompleksna i nesvakidašnja poetska ličnost, kao i njegovo pjesništvo. "Izraziti lirik po prirodi, Biletić i u najnježnijim i najlahorastijim stihovima hoda tamnom, osjenčanom stranom", navodi Kliman.
Sanja Knežević pak navodi da se "intertekstualni dijalog nameće kao bitna Biletićeva poetološka odrednica te ga kao jedan od dominantnih postmodernih književnih postupaka razvija s talijanskim pjesnicima s početka 20. stoljeća".
U osvrtu Josipa Krajača, a gdje je riječ o Biletićevoj zbirci "Zublja šutnje", ovaj kritičar navodi "gledano pak tragom lirskog subjekta, Biletićeva je pjesma panorama duše i tijela, pjesma subjekta koji zgusnuto drži svemir svojom biti".
Knjiga "Moja Pula" tema je analize Jelene Lužina, koja, između ostalog u svome vrlo nadahnutom osvrtu zaključuje da je "sudeći po svašticama što ih upisuje u tu svoju knjigu znakovitog zavičajno-rodoljubnog naslova, upravo Ljubav - i to napisana velikim početnim slovom - onaj conditio sine qua non Biletićeva sveukupnog diskurza".
Složen znak
Miroslav Mađer definira Biletića pjesnikom, odnosno ustrojiteljem vrlo domišljate poetike, dok je Laura Marchig autorica vrlo zanimljivog eseja "Biletićev funeralizam", gdje se osvrće na knjigu "Radovi na nekropoli".
Biletićeva knjiga "Pjena brzih oblaka", prema mišljenju Tonka Maroevića indikativno je "naslovljena referencama iz prirode, koje aludiraju na brzu protočnost, tešku uhvatljivost, trajnu promjenljivost i čak polimorfnost zbivanja".
Cvjetko Milanja ponudio je kritičko čitanje nekih kritika o Biletiću, a Daniel Načinović definira ga "pjesnikom široka raspona ugođajnih koloratura".
Luko Paljetak navodi da Biletić ne bježi od intelektualizma, a Božica Pažur, analizirajući njegovo djelo "Glasi književne Istre" veli da "književnopovijesno, problemsko-teorijski i autorski, ta knjiga višestrukih izbora u svojoj slojevitosti nije lako sagledljiva". Milan Rakovac ističe "Bi-Bi je sasvim svjež u ovovremenoj hrvatskoj poeziji, toliko svjež da nagoni na naklon i uznosite uzdahe".
"Pjesništvo Borisa Biletića jasan je složen znak našeg današnjeg opstanka", ističe Ante Stamać, a Milorad Stojević napominje da se Biletić "u korpusu ljubavnih tema uglavnom koristi postupkom liričnoga". (Vanesa BEGIĆ)