Kolokvij ovogodišnjeg 16. književno-znanstvenog skupa Dani Antuna Šoljana, kojeg zajednicki pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture organiziraju rovinjsko Pucko otvoreno ucilišta i Društvo hrvatskih književnika, posvecen je jednom od naših najpoznatijih književnika Josipu Pupacicu, koji je u zrakoplovnoj nesreci poginuo prije 40 godina na krckom aerodromu. Pupacicev književni opus analizirali su njegovi suvremenici i mladi književnici i književni teoreticari.
Za publiku, u kojoj su bili brojni studenti rijeckog Sveucilišta, najzanimljiviji je bio ogled Vinka Brešana o Pupacicevoj autobiografiji. Pupacic ju je poceo pisati kao srednjoškolac za ratnih dana, kada se iz Omiša najprije selio u Slavoniju, a potom u Split. Vec u ratu je ušao u SKOJ, ali se nije slagao s dogmatskim napisima Radovana Zogovica. Zbog sukoba sa komandantom na radnoj akciji u Beogradu nije dobio udarnicku znacku i ostao vjeciti kandidat za ulaz u partiju. Ušao je tek 1957., vjerojatno kao uvjet za preuzimanje uredništva casopisa "Krugovi", a potom "Književnika".
Govoreci o svojim susretima s Pupacicem akademik Ante Stamac je rekao da je prije svega bio humanist. Prisjetio se zajednickih druženja sa Šoljanom u Rovinju. "Krugovi" su prestali izlaziti, ali je tri godine kasnije Pupacic Stamaca, Arsena Dedica i Igora Zidica uvrstio u pregled mladih pjesnika u "Književniku". Pupacic je Stamaca spašavao kada je zbog sviranja violine u orkestru HNK trebao biti izbacen s postdiplomskog studija. Kasnije su kao kolege urednici suradivali, pa je Stamac sve što je imao od Pupacica predao u njegov arhiv.
Iako su se družili, Antun Šoljan je bio prestrog u vrednovanju poezije Josipa Pupacica. Moderator skupa Božidar Petrac je tako prikazao tri kritike Pupaciceva stvaralaštva iz pera Antuna Šoljana. Prva iz 1955. o zbirci "Kiše pjevaju u jablanima" je još djelomicno bila blagonaklona, 1962. takoder, ali je 1979. Šoljan drugu fazu Pupaciceva stvaralaštva smatrao estetski nerelevantnom.
Za Branimira Bošnjaka Josip Pupacic je pripadnik krugovaškog okružja, ali uz realizam rabi i modernu romantiku pa nije sasvim u njihovom trendu. Pupacic je covjeka i prirodu vidio u neraskidivom jedinstvu. U pjesmama je razgovarao s prirodom, ali i živim svijetom, pa je s istim zanosom pisao o krajoliku rodne Dalmacije i svijetu velegrada.
U programu Dana Antuna Šoljana i ove je godine održana tradicionalna pjesnicka vecer. Pjesnici su se skupili na Velom molu, gdje su ih docekali ucenici Osnovne škole Vladimira Nazora. Predvodeni profesoricom Majom Stankovic izveli su performans koristeci poeziju Josipa Pupacica, posebno antologijsku, svima dobro poznatu pjesmu "More".
Potom su pjesnici bili gosti udruge Kuca o batani. Njihovi su ih barkarioli u batanama prevezli s Malog mola oko staroga grada do spacija Matika. U tom iskonskom ambijentu, u kojem su se na cašici vina i razgovora susretali kampanjoli, ribari i pomorci, pjesnici su kazivali svoje pjesme. U opuštenom ozracju nastupili su Branimir Bošnjak, Božica Jelušic, Stijepo Mijovic Kocan, Mirjana Smažil Pejakovic, Ante Stamac, Borben Vladovic, Dragica Vranjic Golob i Boris Domagoj Biletic, koji je iz mobitela citao svoje najnovije pjesme.
Uz poeziju i pjesme Giusta Curta i Piera Sofficija domacini Riccardo Bosazzi i Sergio Preden Gato pjesnicima su pokazali melodicnost rovinjskog istriotskog narjecja. (A. POKRAJAC)