Mahom mlada publika ispunila je u cetvrtak Gradsku knjižnicu u Umagu u kojoj je gostovao mladi avanturist i putopisac Boris Velican u sklopu programa Mjeseca hrvatske knjige. Autora dviju knjiga i filmskog uratka s tematikom koja je dio njegove životne zbilje - putovanja svjetskim bespucima, predstavio je Neven Ušumovic, v. d. ravnatelja Gradske knjižnice.
Velican je po završetku Akademije dramskih umjetnosti radio u službi asistenta na Odsjeku za produkciju. U kratko je vrijeme proputovao osamdesetak zemalja, uglavnom nerazvijenih, i to je na osobit nacin pretocio u osebujan putopis.
- Naš književno-filmski gost napisao je više od stotinu putopisnih reportaža za koje su mu posebno nadahnuce bila braca Seljan. Potaknut djelima, a ništa manje i osobnostima slavnih hodaca i istraživaca, napisao je knjigu "Meni je svaki dan nedjelja" (2005.) te ove godine "Odavde do Tralala". Svjedocenja su to s putovanja Južnom Amerikom, Marokom, Kinom, Japanom, te Svilenom cestom, o kojoj je nastala filmska prica u trajanju od 42 minute, koja je u Zagrebu doživjela premijeru, a sada je prikazana i u Umagu, najavio je Ušumovic susret s Velicanom.
Istaknuo je da "izricajnom maštovitošcu Velican kroz svoje putopise docarava autenticnost doživljenog: glede jezicnih problema u Pakistanu, hipijevskog okupljanja u Rusiji, o nastanku Kapadokije… Ljudi i susreti s njima za njega su iznimni i on ih na sve nacine doživljava takvima, po cudi i otvorenosti bliskima, gdje god da ih je susreo". Prikazan je i filmski zapis Velicana koji je poseban i po tome što je pješacio od Petrograda do Pariza.
- Citajuci knjigu Zlatka Milkovica o braci Seljan, po mom sudu našim najvecim putnicima, gdje se istice da je stariji brat Mirko pješacio 100 dana od Petrograda do Pariza, u prvi mah si to nisam mogao predociti, ali sam odlucio ponoviti njegov podvig. Što putnik u jednoj takvoj kušnji osjeca, najbolje se može saznati u bogato ilustriranoj knjizi na dvjestotinjak stranica "Meni je svaki dan nedjelja". Makar ce vecina misliti da izvor informacija u slicnim prigodama treba tražiti negdje drugdje, ja sam ih prikupljao od ljudi kojima vjerujem više nego bilo kakvim drugim pomagalima. Osjecao sam se dobro, najmanje kao stranac, a gdje bih legao, bio je moj 'dom' jer sam uglavnom susretao ljude dobra i široka srca koji su putniku namjerniku, znatiželjnom poput mene, otvarali vrata svojih domova i srca, rekao je Velican.
Pripremajuci se za taj pothvat, mjesecima je svakodnevno pješacio 12 kilometara koliko je bilo potrebno da stigne do akademije i vrati se kuci. Uz to, cesto je odlazio u teretanu, boksao i vozio bicikl. Njegov avanturisticki duh nije ustuknuo pred cežnjom i znatiželjom za širokim svijetom - propješacio je 2.609 kilometara.
Govoreci engleski, njemacki i ruski, uz razumijevanje talijanskog i španjolskog, u svakoj se zemlji potrudio nauciti stotinjak najosnovnijih rijeci, jer "lokalci te bolje prihvacaju u tom slucaju". Najtvrdom granicom smatra kinesku, koja je izvan sezone (svibanj-kolovoz) zatvorena za strance, posebice one koji si umišljaju da je mogu prijeci vlastitim prijevoznim sredstvom, poput Velicana i njegova snimatelja, a prije svega prijatelja Vjerana Hrpke. No, i tu su granicu savladali: nakon procedure duge 23 dana i osnivanja trgovacke firme, cilj je ostvaren.