Pješacili od Zagreba do Kamenjaka

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Kolege iz Vecernjeg lista ispratili su ih tekstom 20. srpnja, da bi dan kasnije ispred Likovne akademije krenuli na 300 kilometara dugo putovanje od Zagreba do Pule i rta Kamenjak. Ništa tu ne bi bilo cudno i vrijedno javne pozornosti da ova grupa od sedmero studenata i njihovog asistenta s Odsjeka restauracije nije na put krenula - pješke!

Studenti Ana Semijalac, Veno Lebaric, Mislav Fleck, Karlo Vuckovic, Petra Richter, Mirta Cvetko, Tonci Kušek i asistent Domagoj Šatovic u ponedjeljak su nakon 11 dana, prelazeci 25 do 30 kilometara dnevno, uspjeli doci do cilja, najjužnije tocke istarskog poluotoka - rta Kamenjak u Premanturi. Tu smo ih utorak zatekli u Safari baru gdje su se odmarali nakon prilicno zahtjevne i jedinstvene kulturne ekspedicije.

Puni entuzijazma i dobre energije, podsjetili su nas na likove Šoljanovih romana koji su ranih 60-ih godina po Istri tražili arkadiju.

S Odsjeka restauracije i konzerviranje umjetnina u Zamenhoffovoj ulici u Zagrebu, 21. srpnja u cetvrtak u 7 sati, krenuli su na pješacku ekspediciju "Upoznajmo ljepote Hrvatske", propješacivši put od Zagreba, Volavija (kod Karlovca), Novigrada na Dobri, Boslijeva, Stare Sušice, Delnica do Jadranova, Omišlja, Cresa i onda trajektom do Pule.

Iskreno voleci sve hrvatske krajeve, a pritom ne gubeci profesionalnu vjeru da ce se ubrzo njihovoj restauratorskoj struci osigurati autonomnost i dužan dignitet, odlucili su pješice, bez prethodnih treninga i priprema i naoružani tek planinarskom opremom, izvidjeti ceste i zaseoke za koje turisti i svi oni koji putuju na more ni ne znaju da postoje. Fotografirali su zapuštene sakralne objekte, ali i dvorce poput onog u Staroj Sušici.

- Ovo nam je bila posljednja prilika za ovakvo grupno putovanje jer cemo se vrlo vjerojatno nakon skore diplome zaposliti. Bilo je predivno iskustvo; upoznali smo vrlo zanimljive ljude po seoskim putovima te se nagledali silnih ljepota koje se iz automobila ne mogu vidjeti. Služilo nas je vrijeme, a imali smo i srece. Osim žuljeva, nismo doživjeli niti jednu neugodnost. Ljudi nam po putu nisu vjerovali; upucivali bi nas nazad na neku autobusnu stanicu, kaže Ana.

U Zagrebu ce koncem listopada upriliciti izložbu na kojoj ce prezentirati fotografije s ove ekspedicije. Jako su lijepo primjeni od fratara na Cresu i u Puli, a posebno se zahvaljuju gvardijanu Zdravku Tubi s Cresa i fra Nikici iz Pule.

– Svi znamo da su hrvatska kulturna blaga "tamo negdje", ali nikoga nije briga. Ovo je bila prilika da razgovaramo s, primjerice, nekim svecenikom koji želi obnoviti svoju staru crkvu, i da ljudi upoznaju našu restauratorsku struku koja štiti kulturnu baštinu i usporava proces njenog propadanja, kazao je Veno.


Podijeli: Facebook Twiter