Kolege iz Vecernjeg lista ispratili su ih tekstom 20. srpnja, da bi dan kasnije ispred Likovne akademije krenuli na 300 kilometara dugo putovanje od Zagreba do Pule i rta Kamenjak. Ništa tu ne bi bilo cudno i vrijedno javne pozornosti da ova grupa od sedmero studenata i njihovog asistenta s Odsjeka restauracije nije na put krenula - pješke!
Studenti Ana Semijalac, Veno Lebaric, Mislav Fleck, Karlo Vuckovic, Petra Richter, Mirta Cvetko, Tonci Kušek i asistent Domagoj Šatovic u ponedjeljak su nakon 11 dana, prelazeci 25 do 30 kilometara dnevno, uspjeli doci do cilja, najjužnije tocke istarskog poluotoka - rta Kamenjak u Premanturi. Tu smo ih utorak zatekli u Safari baru gdje su se odmarali nakon prilicno zahtjevne i jedinstvene kulturne ekspedicije.
Puni entuzijazma i dobre energije, podsjetili su nas na likove Šoljanovih romana koji su ranih 60-ih godina po Istri tražili arkadiju.
S Odsjeka restauracije i konzerviranje umjetnina u Zamenhoffovoj ulici u Zagrebu, 21. srpnja u cetvrtak u 7 sati, krenuli su na pješacku ekspediciju "Upoznajmo ljepote Hrvatske", propješacivši put od Zagreba, Volavija (kod Karlovca), Novigrada na Dobri, Boslijeva, Stare Sušice, Delnica do Jadranova, Omišlja, Cresa i onda trajektom do Pule.
Iskreno voleci sve hrvatske krajeve, a pritom ne gubeci profesionalnu vjeru da ce se ubrzo njihovoj restauratorskoj struci osigurati autonomnost i dužan dignitet, odlucili su pješice, bez prethodnih treninga i priprema i naoružani tek planinarskom opremom, izvidjeti ceste i zaseoke za koje turisti i svi oni koji putuju na more ni ne znaju da postoje. Fotografirali su zapuštene sakralne objekte, ali i dvorce poput onog u Staroj Sušici.
- Ovo nam je bila posljednja prilika za ovakvo grupno putovanje jer cemo se vrlo vjerojatno nakon skore diplome zaposliti. Bilo je predivno iskustvo; upoznali smo vrlo zanimljive ljude po seoskim putovima te se nagledali silnih ljepota koje se iz automobila ne mogu vidjeti. Služilo nas je vrijeme, a imali smo i srece. Osim žuljeva, nismo doživjeli niti jednu neugodnost. Ljudi nam po putu nisu vjerovali; upucivali bi nas nazad na neku autobusnu stanicu, kaže Ana.
U Zagrebu ce koncem listopada upriliciti izložbu na kojoj ce prezentirati fotografije s ove ekspedicije. Jako su lijepo primjeni od fratara na Cresu i u Puli, a posebno se zahvaljuju gvardijanu Zdravku Tubi s Cresa i fra Nikici iz Pule.
– Svi znamo da su hrvatska kulturna blaga "tamo negdje", ali nikoga nije briga. Ovo je bila prilika da razgovaramo s, primjerice, nekim svecenikom koji želi obnoviti svoju staru crkvu, i da ljudi upoznaju našu restauratorsku struku koja štiti kulturnu baštinu i usporava proces njenog propadanja, kazao je Veno.