Svega nekoliko mjeseci nakon okupljanja pjesnika na Torjonu, izašla je zbirka poezije "Ćakuloda na Turjone" koja obuhvaća radove trideset autora. Velika vijećnica Grada Labina sinoć je bila pretijesna za sve koji su željeli prisustvovati promociji. U prvom planu su bili upravo pjesnici, te su svi redom pročitali po jednu svoju pjesmu, naravno, na labinjonskoj cakavici.
Sudjelovali i najmlađi
Značajan obol manifestaciji dala je vrtićka skupina Delfini. Riječ je o područnom odjeljenju Rabac gradskog vrtića "Pjerina Verbanac". Recitirali su pjesmu Zdenke Načinović, njihove odgajateljice, u kojoj su prisutne podsjetili na značenje raznih riječi, poput čakuloda, teleferika, crć, turijon, breščić, barkonić, a potom su otpjevali "Zaspaj Pave" i "Moj Labin". Program su završili otplesavši balun, a na harmonici ih je pratio Aleksej Hrvatin.
- Ne trebamo imet troha za naš zaik, našu besedu, kada vidimo naši deca kako znoju toncat i gonat, poručila je Loredana Ružić Modrušan, viša savjetnica za kulturu, informiranje i odnose s javnošću Grada Labina, ujedno i nositeljica projekta. Izrazivši zadovoljstvo što je došlo do objave knjige, poručila je "da se nikad ne zobi naša domoća beseda"!
Dizajnerski dvojac, Klaudia Barbić i Piero Ricci iz studia Agape Satori, zaslužni su za izgled knjige. Glavna urednica knjige Neda Milenkovski, također je poručila prisutnima: pišite, recitirajte, promovirajte labinjonski dijalekt! Od Turjona do našega komuna, kede smo veceras, je sega nekoliko koraki. Trebalo je neko vreme da pride libret, ali denas smo na promocije", poručila je. Zahvalila je Gradu Labinu što je prepoznao projekt te ga u svega nekoliko mjeseci i realizirao. Zahvalu je uputila i svim autorima što su imali povjerenja u nju, dali joj svoje rukopise i vjerovali da će izvući ono najbolje za knjigu. "Naš Labin ima novu zbirku poezije. Si skupa smo pokozali da moremo cuda storit za našu domoću besedu", dodala je Milenkovski. Autori su različiti, od onih najmlađih, polaznika osnovne škole, do onih koji su zakoračili u osmo desetljeće života. Mnogi su amateri, pišu rijetko, kad osjete potrebu, no, mnogi autori u knjizi su nagrađivani te prepoznati diljem Hrvatske, ali i inozemstvu. No, jedna je stvar zajednička svima, pišu iz srca i duše, na jeziku svoga kraja, jeziku kojeg su naslijedili od svojih roditelja te ga prenose dalje, na svoju djecu i unuke.
Upravo iz srca i duše nastao je i predgovor knjige. Sugrađanin Adriano Šćulac, i sam autor brojnih pjesama na cakavici, emotivno je doživio susret na Turijonu te je tu emociju prenio u svoj izviještaj objavljen na 5portal.hr i Glasu Istre. Urednici se to svidjelo te je upravo taj dio teksta odabrala za predgovor knjige.
Adio moj Labin
Na promociji, od brojnih autora, jedno je ipak izdvojila. Riječ je o Bepiju Viscovi Jaconu, koji pedeset godina živi u Švedskoj, ali uvijek u srcu nosi rodni grad i labinjonsku cakavicu. I za susret pjesnika na Turjone je pripremio pjesmu "Adio moj Labin", koja je uvrštena u zbirku, a sinoć ju je Milenkovski pročitala.
Bila je to još jedna lijepa večer, ispunjena toplinom. Kroz pjesme prožeti su razni događaji, neki su vedre i vesele tematike, dok su drugi u riječi pretočili nostalgiju za osobama kojih više nema ili opisali ružne događaje iz naše okoline, poput nasilja nad ženama.
Tema i volje za pisanjem u Labinu definitivno ima, nadamo se da će se iznaći i financijska sredstva koja će pratiti projekte. Pohvalno je da je od 2015. uvrštena stavka "labinjonska cakavica" u Proračun Grada Labina te to daje dodatnu potporu u očuvanju domoće besede. (Ivana AHMIČEVIĆ)