Travanjski gost pazinske Kuće za pisce - Hiže od besid, mladi zagrebački pisac Sven Popović, predstavio se pazinskoj publici na književnom druženju na kojem je govorio o svojoj prvoj objavljenoj knjizi, o drugoj koja je pred izlaskom i o trećoj koju upravo piše, o domaćoj književnoj sceni i književnom odnosno kulturnom aktivizmu, kao i o dojmovima za svoga boravka u Pazinu.
Drugi roman "Uvjerljivo drugi"
U njegovoj prvoj knjizi, zbirci priča "Nebo u kaljuži" (za koju i sam smatra da je jako dobra, ali mu se naslov ne sviđa) okupljene su priče nastajale kroz više godina, a većina pripovijeda o generacijskim motivima, o mladim ljudima na životnim razmeđama. Međutim, za razliku od većine slične domaće književnosti, njegove likove karakteriziraju optimizam, empatija, svjesnost o potrebi društvenog angažmana da bi se svijet oko sebe promijenio na bolje; ukratko, njegovi likovi vide "svjetlo na kraju tunela". Njegova druga knjiga, ovaj put roman, bit će, najavio je, mnogo mračnija: opet je riječ o generacijskoj priči, ali su likovi stariji, pozavršavali su fakultete, skrasili se na nekim poslovima koje ne vole, frustrirani su i nezadovoljni. Roman je u fazi uređivanja, izaći će kod Frakture, a naslov mu je "Uvjerljivo drugi", za što je zaslužna zgoda s njegovom prvom knjigom, ispričao je Popović pazinskoj publici. Naime, sa zbirkom "Nebo u kaljuži" konkurirao je za Nagradu "Edo Budiša" ali nije pobijedio, već mu je predsjednik žirija Neven Ušumović rekao da je bio "uvjerljivo drugi", pa je ovaj mladi autor u trenu tu repliku osvijestio kao naslov svog budućeg romana.
Boraveći u Pazinu Popović piše prva poglavlja svog novog romana u kome će biti i elemenata fantastičnih žanrova, poglavito steampunka, cyberpunka i distopije, naokolo će letjeti cepelini, a radnja će biti smještena u izmišljeni velegrad neke ne baš lijepe budućnosti. Toliki tematski odmak s trećom knjigom u odnosu na prve dvije Popović je objasnio potrebom da se odmakne od sebe, jer zbirka priča i prvi roman djelomično su i autobiografski, pa je sebi već postao dosadan i umjesto toga želi "pričati priču".
O egzistenciji pisaca
Pisac treba biti svjestan događaja i pojavnosti u društvu u kojem živi, smatra Popović, no ne smatra da na te pojavnosti treba reagirati svojom književnošću, već kao čovjek, stvarnim i konkretnim društvenim angažmanom. Zajedno s grupom mlađih pisaca osnovao je književni pokret "Tko čita?" koji je, osim niza javnih nastupa po cijeloj zemlji koje su članovi sami financirali, rezultirao i njihovim zajedničkim zbornikom književnih tekstova, objavljenog u maloj nakladi u njihovoj vlastitoj režiji, čiji su svi primjerci rasprodani već na prvoj promociji. "Nismo htjeli čekati da nam se netko udostoji objaviti knjigu, već smo to krenuli učiniti sami", rekao je Popović, još nemajući osobnog iskustva s egzistencijom pisaca u našoj zemlji i utjecaja svakodnevnog preživljavanja na njegovo pisanje budući da živi s roditeljima. Ipak ga je fasciniralo kada je, primjerice na Europskom festivalu kratke priče, na kojemu već godinama volontira, upoznao pisce iz drugih zemalja koji žive od svog pisanja.
U Pazinu nije prvi put, još pred desetak godina počeo je dolaziti na pazinsku SF konvenciju Istrakon, i za sebe kaže da je freak koji voli SF književnost, RPG, LARP i igrice, i drago mu je da se u Pazinu može družiti s ljudima sličnih sklonosti. Kuća za pisce fascinira ga položajem iznad Pazinske jame i veliki mu je užitak pisati uz otvorena balkonska vrata, ujutro ili u sumrak, slušajući žubor Pazinčice. (Davor ŠIŠOVIĆ)