Paklene vrucine pracene savjetima "pijte dovoljne kolicine vode" zasigurno idu na ruku proizvodacima flaširane vode, a prodavacima vode u plasticnim bocama, posebice ako se nalaze na plažama, povecavaju promet.
S obzirom na to da cijene vode na takvim mjestima cesto nemaju veze s realnošcu ili jednostavno iz prakticnih razloga, mnogi koji u vrijeme visokih temperatura borave na otvorenom imaju jednostavnije i jeftinije rješenje i sa sobom nose vodu od kuce.
Po mogucnosti u plasticnoj boci za jednokratnu uporabu za koju strucnjaci upozoravaju da nije najbolje rješenje, posebice kad je izložena visokim temperaturama.
Kada plasira robu na tržište, proizvodac mora jamciti da je njegova ambalaža sigurna za jednokratno korištenje. No, ponovno korištenje takve ambalaže može biti praceno odredenim rizicima, govori Marijan Katalenic, voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost namirnica u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
Idealne za razvoj mikroorganizama
Kako objašnjava, pod utjecajem vanjskih faktora poput UV zraka i temperature na jednokratnoj plasticnoj ambalaži dolazi do habanja materijala ciji dijelovi mogu migrirati u vodu ili hranu koja se na taj nacin pohranjuje. Unošenje takvih sastojaka u organizam putem hrane i vode može biti štetno.
Konzumiranjem takve vode ili hrane covjek dugorocno može imati zdravstvenih problema. Pritom je teško precizno reci o kojim posljedicama po zdravlje može biti rijec, no potencijalna opasnost svakako postoji pa višekratnim korištenjem jednokratne plastike koja se izlaže toplini i hladenju covjek u organizam može unijeti tvari koji ne bi trebao, istice Katalenic.
Osim toga jednokratne boce idealno su stanište za razvoj mikroorganizama. Najviše ih ima oko cepa, a boce u kojima se nalazila tekucina s visokim udjelom šecera najpogodnije su za razvoj mikroorganizama. Zbog ovih se razloga jednokratna plastika reciklira i koristi u druge namjene koje više nisu vezane uz hranu.
Staklo i dalje najsigurnije
Prema Katalenicevim rijecima, najsigurnija ambalaža za vodu iz slavine koja se nosi sa sobom i dalje je staklo, a potom i ambalaža koja je u svojoj unutrašnjosti glatka. Dobar je i nehrdajuci celik, no problem ovih materijala u prvom je redu njihova neprakticnost i težina.
Stoga se voda nerijetko nosi u aluminijskim bocama kod kojeg Katalenic ponovo sugerira oprez. Naime, aluminij kao materijal takoder je podložan razgradnji, a posebno reagira s kiselinom pa ako posuda ili boca od aluminija u svojoj unutrašnjosti nije lakirana, otpušta štetne tvari u organizam.
Jednokratna ambalaža treba ostati jednokratna. Potrošaci su o tome obaviješteni na dnu svake boce ili posude oznakom koja ih upucuje da taj materijal treba baciti nakon korištenja, dok je reciklirajuci trokut ispod kojeg mogu stajati kratice materijala od kojeg su napravljene namijenjene onima kojih ih recikliraju - porucuje Katalenic.