Javnu raspravu o zahtjevu Rockwoola za izdavanje okolišne dozvole, održanu sinoć u pićanskoj vijećnici, protivnici rada te tvornice iskoristili su za bombardiranje pitanjima predstavnika Rockwoola te djelatnika IŽ i tvrtke "Dvokut Ecro" iz Zagreba, koja je izradila rješenje na temelju kojega bi Ministarstvo zaštite okoliša trebalo tvornici odobriti rad.
Budući da su građani, među kojima su sjedili načelnik Ivan Franković i predsjednik Općinskog vijeća Silvan Juran, odlučno odbacili vjerodostojnost svih institucija koje su sudjelovale u izradi dokumenta i optužili ih za pogodovanje Rockwoolu, zaključeno je da se javni uvid otvoren 7. prosinca produži do 7. veljače 2013. godine te da se nakon toga javna rasprava ponovi, ali uz vodstvo predstavnika Ministarstva zaštite okoliša i prirode.
Puni naziv skupa bio je Javna rasprava o zahtjevu za utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša i tehničko - tehnološkom rješenju postojećeg postrojenja tvrtke "Rockwool Adriatic" d.o.o. iz Potpićna općina Pićan. Vodila ga je Ljiljana Dravec, pročelnica Upravnog odjela za održivi razvoj IŽ s pomoćnikom, inženjerom ekologije Mirkom Radolovićem. Tvornicu su predstavljali direktor Felix Guerin, direktor procesa i ekologije Neven Vlačić i inženjer ekologije Edina Bešić, a "Dvokut Ecro" Mario Pokrivač i Marijana Bakula.
Četiri i pol sata duga rasprava mogla bi se svesti na dvije tvrdnje: sve je u najboljem redu, što su tvrdili Rockwool i "Dvocut Ecro", i stanje je za okoliš i zdravlje ljudi katastrofalno, što su tvrdili građani.
Ratnim riječnikom opisano, građani su se umorili jurišajući na tvrđavu koja je ostala nedirnuta. Njihov glavni argument bilo je pojavljivanje plave magle u dolini u kojoj je smještena tvornica. Guerin i Vlačić objasnili su da je riječ o vizualnom efektu koji nastaje pri toplinskoj inverziji i određenom kutu sunca. Emisije plinova su uvijek iste i, kako pokazuju očitavanja na vrhu dimnjaka, u dozvoljenim granicama, a to potvrđuju i dvije imisijske mjerne satnice. No, građani tvrde da plava magla nastaje zbog noćnih nefiltriranih emisija, da Rockwool ne daje prave podatke o emisijama te da frizira podatke o imisijama jer financira njihovo praćenje.
Nisu zaboravili spomenuti ni Studiju utjecaja na okoliš, temeljem koje je tvornica dobila građevinsku dozvolu, o kojoj tvrde da je puna manjkavosti.
O neugodnom mirisu po bakelitu koji se povremeno javlja Vlačić je kazao da potječe od formaldehida, koji je ista tvar u drugom agregatnom stanju, ali ne smatra da količine mogu biti štetne. Njegov najjači argument je svakako tvrdnja da u stotinu godina rada Rockwoola diljem svijeta nigdje nisu zabilježeni oboljeli zbog tvornice. Franković i Juran pokušali su ponuditi rješenje: tvornički dimnjak visok 75 metara podići na dvostruko veću visinu i tako postići veću disperziju plinova. (R. SELAN)