"Koliko smo se, nagore, promijenili nakon 1991.? Gdje nam je grižnja savjesti? Hoćemo li se i koliko suočiti s problemima i kako ćemo ih nadvladati? Čitav ovaj film leži na pitanju savjesti", prenio je novinarima u pulskom Circolu redatelj Branko Ištvančić, iznoseći osnovnu ideju svog filma "Most na kraju svijeta", snimljenog po scenariju Josipa Mlakića, a koji zahvaća u hrvatskoj kinematografiji vrlo malo obrađenu temu useljavanja u tuđe stanove nakon nesretnih ratnih vremena.
Redatelj se u uvodu pohvalio ekskluzivnom viješću da je film pozvan na jedan od najvećih filmskih festivala u Montrealu.
O još jednoj u nizu sumornih filmskih tema Ištvančić je kazao: "Znate, teško je raditi film o sretnim ljudima u nesretnoj zemlji s nesretnim ljudima, u nesretnim okolnostima. Najvažnije je i divno, kako bi meni govorio moj profesor Zoran Tadić, od nule, malo-pomalo, napraviti djelo. A ako nekog potakne na razmišljanje ili, još bolje, na promjenu, bit ću jako sretan".
Glavni glumac Aleksandar Bogdanović, igrajući policajca Filipa na autentičnom trusnom području, kazao je da su svi ljudi, koji su izgubili svoj dom i morali biti premješteni na druga područja, izgubili dio svog identiteta. "Poistovjetili smo se s tim karakterima, a sve je likove dobro vodio scenarij Josipa Mlakića", kazao je Bogdanović, kojega je prethodno redatelj najavio kao veliko glumačko otkriće.
Prizivajući kao i redatelj pitanje "gdje nam je savjest", glumica Nela Kocsis (u filmu Filipova supruga) istaknula je da se i sad naježi kad se sjeti uvodnih scena kada Srbi organizirano, na jedan dan, posjećuju svoje napuštene kuće, pa tako i onu u koju su uselili ona i Filip, prognani Hrvati iz Bosne. "I za snimanja tih scena zrak je titrao od nelagode", naglasila je.
Gošća, srpska glumica Nela Radišić, rekla je da je njen lik (konobarice i Filipove ljubavnice) drastičan primjer mlade izgubljene generacije koja je ostala bez države, toplog doma i obitelji, a ima samo majku koja vegetira. Glumac Slaven Knezović kazao je da mu je ova tema bila bliska, jer je i njegova obitelj morala napustiti svoju kuću 1992. da bi se u nju vratila deset godina kasnije.
Na pulsko predstavljanje prilično zahtjevnog, mračnog filma "Vjetar puše kako hoće" zbog obaveza nisu u Pulu mogli doći glavni glumci Mislav Čavajda i Bojan Navojec, a redatelj Zdravko Mustać novinarima je pojasnio da je ova priča nastajala poput puzzlea i križaljki, gradeći se na klišeiziranoj postavci gdje stranac, plaćeni ubojica s bremenitom prošlošću ulazi u grad. "Zanimalo me kako njegovi postupci utječu na ostalih sedam likova", kazao je redatelj.
Ovo mu je dosad najglumačkiji film, u kojem je, kaže, najviše radio s glumcima, dok je zec iz filma sada živ i zdrav na sigurnom, dodao je.
Ivana Krizmanić glumi lik beskućnice koja se pojavljuje u brutalnim, nasilnim scenama i koja na kraju tragično završava, dok je lik kriminalca Mire odigrao Marko Cindrić. On se, kako je rekao, dugo pripremao za tu ulogu ne bi li dobio na agresivnosti koja se, zbog traume gubitka djeteta, u mafijaškim poslovima ispucava na drugima.
Njegovu suprugu odglumila je Iva Mihalić, kojoj je najveći izazov bio pokušati razumjeti svoj lik.
- Taj je lik kao ljuljanje; ljuljaju se njeni osjećaji, želje, emocije. To je izgubljena žena koja više ne može sagledati cjelinu i koja se samo trenutno zadovoljava, kazala je Mihalić. Snimatelj Boris Poljak kazao je da se po redateljevoj ideji snimalo iz ruke da bi se dobilo na sumornosti. (Z. ANGELESKI)