Najprije po običaju nekoliko opaski na sam čin otvaranje Festivala - za Puljane dan i znak da je počeo festival, ma štogod se prije i poslije toga dešavalo u gradu. Iako je visoka obljetnica, a i naše godine su nekako s tim usklađene, lijepo se vratiti u prošlost, ali morate priznati da je bilo lijepo vidjeti kakva nas čeka digitalna budućnost. Da se još taj informatički čin gradnje i rušenja Arene poklopio sa samim vatrometom bilo bi još impresivnije.
No, vratimo se filmovima, najprije onim iz Nacionalne sekcije koji su, kao, okosnica festivala, a da je mladi i nadareni Nevio Marasović budućnost hrvatskog filma ne treba više dvojiti. Nakon tri godine od filma "The Show Must Go On" vratio se u Pulu ne više kao inovator, već kao ozbiljan autor koji osnove filma promišlja iz temelja i nesebično (inače vrlo rijetka osobina naših filmaša) gradi temelje za buduće još zrelije plodove. "Vis-a-vis" je film u filmu, scenarij u scenariju, a potpisuje ga zajedno s kolegama glumcima Rakanom Rushaidatom i Jankom Popovićem Volarićem koji ujedno i igraju svoje role.
Koliko se taj spoj autorstva i kreativnosti poklopio najbolje potvrđuje izvrsna gluma i Rakana i Janka, stvarna, iskrena i nije manje važno da se poklapa sa stvarnošću u kojoj žive i stvaraju, odnosno ne zna se gdje počinje film a gdje je stvaran život, što daje režiseru prostora da pokaže i svoje zanatsko umijeće da ipak montažnim rezom odvoji tu lažnu prijetvornost, koja cijelo vrijeme izbija iz filma. Kako je Marasović gotovo pak potpuni autor, jer drži i montažu, produkciju, uz već spomenute uloge, a i izbor glazbe mu se može pripisati (Andrew Bird) koja ima važnu ulogu da taj dijalog u gro planu ne bude dosadan. Kratko, ali efektno, pojavljivanje Darije Lorenci i Krešimira Mikića potvrđuje i dobar rad s glumcima.
Što reći za "Svećenikovu djecu" Vinka Brešana i Mate Matišića osim da su od siječnja do danas prikupili preko 150 tisuća gledatelja, a da je Vinko najgledaniji hrvatski režiser. Sve to je toliko puta dokazao da je suvišno trošiti riječi na ono što je svih proteklih sedam mjeseci podiglo toliku prašinu. Kako smo film već vidjeli ranije i o njemu pisali, ovom prilikom se dobro zapitati kakav bi tek efekt i uspjeh doživio da je ova pulska projekcija bila i premijerna - uz sve one izazovne reakcije i isječke koje smo o filmu spoznavali - i bi li do kraja ove godine taj rekord bio srušen? (Mate Ćurić)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU