PFF: Večer maratonskih dosada

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Na Pula film festivalu su u sklopu međunarodnog programa Europolis sinoć prikazani "Ludvig II." Marie Noelle i Petera Sehra te "Adele, poglavlja 1 &2" Abdellatifa Kechichea.

Dva filma i nepunih šest sati sjedenja u dosadi – sve da bismo gledali kako se jedan kralj, posljednji bavarski, Ludvig II., i jedna maloljetna Francuskinja Adele, bore sa svojom seksualnošću, odnosno time kome podariti svoju plahu naivnost. I opet razred, škola, učitelji, đaci, izbor predmeta i izbor partnera…., baš kao da je program birao ministar Jovanović da bi, eto, dokazao da se njegov školski program odgoja i obrazovanja savršeno uklapa u europski prosjek.

Dakle, nije slučajno ove godine baš ovakav isključiv queer izbor, a to što je neki film pobjednik Cannesa apsolutno nam u ovom primjeru ništa ne govori niti garantira – rijetko smo gledali tako dosadan i rastegnut film koji ćemo pamtiti kao jednog od rijetkih pornića koji smo gledali dobro zaštićeni iza zidina na Kaštelu. Tako je, uostalom, pokušavao svoju plahu muškost zaštititi i ograditi od naroda i mladi kralj Ludvig zidajući velebne dvorce među planinama da bi bio siguran da narod neće postavljati neugodna pitanja, a to što zbog poreza i njegove rastrošnosti gladuje, pitanje je za neku drugu klasnu borbu.

Dakle, ništa novog od Ludviga do Adele, kao ni za samu Europu koja se izgleda ujedinila samo zato da bi se nezaposlene rijeke mladih i njihovih roditelja slile u jednu veliku paradu ponosa – jesmo gladni i nezaposleni, ali se zato slobodno ljubimo na očigled svih.

Što se tiče "Adele: Poglavlje 1&2", čini mi se jedino vrijedno spomena u ovom Kechicheovom filmu, uz stvarno izvrsnu glumu Adele Exarchopoulos i Lee Seydoux, je svojevrsna kritika i autoironija na jednu od onih proklamiranih francuskih svetinja o bratstvu, slobodi i jednakosti, a to je u ovom slučaju svojevrsno izdvajanje i podjela u bratstvu. Naime, Adele je učenica iz jedne radničke sredine kojoj je želja raditi s djecom u vrtiću i, naravno, radije spavati s curom nego s dečkom, dok je Ema slikarica iz onog višeg sloja za koji je Adele mlada i poželjna ljubavnica, sluškinja i domaćica i kao takva se teško može uklopiti u nobl društvo koje se već i tako izlobiralo u svojoj jednakosti i slobodi da bude to što jest, ali ipak svatko u svom staležu po onome što je dozvoljeno caru, nije i sluzi. (M. ĆURIĆ)

CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE


Podijeli: Facebook Twiter