Do sada smo uglavnom gledali uglazbljena (mjuzikl) ili filmski obrađena Dickensova djela. Čini mi se da je zadnji bio i najizazovniji za veliki ekran "Oliver Twist" Romana Polanskog iz 2005., a kako je prošla filmska godina u svijetu bila u znaku biografija evo stigla nam je i još jedna. Ovaj put, a riječ je o Međunarodnom programu 61. Pulskog filmskog festivala, riječ o britanskom autoru i romanopiscu Charlesu Dickensu, što je na neki način opet susret i s njegovim junacima, Davidom i Oliverom prije svega, a sve što niste znali o ocu prvog engleskog dječjeg romansiranog lika (Twista), utemeljitelja socijalnog romana, možda i prvog "celebritija" uopće koji je svoja djela javno čitao, a kako ih je pisao u nastavcima i pod mudrom uređivačkom politikom, publika je živjela s njim i izvan njegova djela.
Upravo je to ono čime se u filmu "Nevidljiva žena" želio pozabaviti redatelj i glavni glumac Ralph Fiennes, koji je utjelovio Dickensa u onom o javnosti skrivenom dijelu života koji je bio cijena tadašnjih društvenih okolnosti, ali i same piščeve naravi da drži distancu od onoga što je javno zastupao (ismijavao društvene norme i odnose prema potlačenima i nižem sloju) i od onog što je živo kao uzoran otac i muž velike obitelji. I tko sve dok mu se u životu nije pojavila mlada, lijepa, svježa i izazovna Nelly (Fellicity Jones), tek punoljetna, iz umjetničke obitelji, slobodna i inspirativna do te mjere da će Charles podići zid između svoje tajne i supruge koja je sušta suprotnost mladoj Nelly - od kilaže do literarne osjetljivosti na koju je Dickens posebno osjetljiv. Čovjek je čudesno biće koje u drugom traži tu nedokučivu tajnu osobnosti - motiv je filma ali i piščev kredo na koji način život i literaturu približiti i spojiti u jedan novi svijet.
Drugi film večeri na Kaštelu bio je poljski "Polje pasa" Lecha Majewskog, drama s povijesnim konotacijama o jednoj osobnoj tragediji (gubitak djevojke i prijatelja u saobraćajki) koja se prelijeva na neke poznate nacionalne tragične momente Poljske, od pokolja u Katinskoj šumi na pragu Drugog svjetskog rata (o čemu je veliku povijesnu sagu snimio Wajda i koju smo gledali u Puli) do tragedije na ruskom tlu kada je baš zbog te komemoracije u padu aviona prije nekoliko godina izginuo cijeli politički i vojni vrh Poljske. U taj okvir režiser je ugurao Danteovu "Božanstvenu komediju" citirajući ju na način poljske tragedije (baš kao što je predosjećajući vlastiti odlazak i naš Roverac Slavko Kalčić isto to djelo čakavizirao). (Piše Mate ĆURIĆ)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU.