Ako ćemo suditi po vremenu nastajanja i prikazivanja, film Igora Mirkovića "Noćni brodovi" s lanjske Pule je "original", češki film Jirija Stracha "Zlatne godine" s ovogodišnjeg festivala bio bi "kopija". Dakle, teško je zaobići ovu filmsku sličnost dvaju filmova o dvoje staraca iz staračkog doma koji kreću u svoju posljednju životnu avanturu, oboje imaju, što je normalno za te godine, zdravstvenih problema, djeca ih zaboravljaju i negdje su u Americi, htjeli bi biti još od koristi a nikome ne trebaju, generacija im se prorijedila pa i nemaju baš neki izbor za druženje i sve u tom tonu oba filma gotovo identično prikazuju tu staračku ljubav i pokušaj da se do kraja uspravno hoda.
Poznati češki humor razlio se po Kaštelu i osvojio publiku, koja se kao i ja sada morala prisjećati naše staračke umirovljeničke priče, pa se dobro zapitati zašto Hrvati uvijek moraju biti smrtno ozbiljni pa čak i kada smiješne stvari pakiramo i probušene kondome (gledat ćemo za koji dan)? No, kako bilo češkog i slovačkog nevinog humora nikada dosta. Sjetite se "Kolje", pa "Sakupljača boca", Havelovog posljednjeg i jedinog filma prije smrti, nenadmašne Menzlove prisutnosti u žiriju i na festivalu….
Kad se spomene ime Bernarda Beroluccija onda svaka filozofija i mudrovanje prestaje i s velikom pažnjom sjedamo pred ono što nam želi ispričati. Tako je bilo i s filmom "Ti i ja" u kojem se opet vratio talijanskoj sredini i čudnim, rekao bih čak provokativnim, odnosnima između brata i sestre koja je stalno na nekom ispitu zrelosti, baš kao školska matura, hoće li negdje pokleknuti u kontekstu spleta otuđenih odnosa samih roditelja, ili će se kao u njegovom ranijem francuskom filmu "Sanjari", o vremenu s kraja šezdesetih, to razviti u čudan odnos brata i sestre blizanaca koji sve dijele pa čak i najintimnije trenutke. (Piše Mate ĆURIĆ)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU OD PETKA.