Bez HRT-a ne bi bilo ni pulskog festivala, bez zajedničke produkcije nacionalne TV kuće i Ministarstva kulture teško bi se više od polovice filmova uopće i snimilo, pa tako i ovaj koji je otvorio jubilarni 60. festival - "Majstori", scenarista i redatelja Dalibora Matanića.
Zapravo pokušavam okolnim putem tražiti alibi zašto je jedan bezvezan film, jedan od onih koji sigurno spadaju u rubriku "najveći pulski promašaji", dobio čast da otvori festival s tolikom tradicijom, a da sve nije žalosno, možda bi na kraju i ispalo smiješno.
Zato opravdanje vidim samo u toj činjenici i zasluzi HRT-a, koji očito ima love na bacanje, a Matanić je postao pravi majstor kako svake godine pokupiti pare i zabavljati se na naš račun. Možda su toga i bili svjesni pa su u isto vrijeme na prvom programu pustili lanjskog pobjednika Pule po odluci publike "Halimin put" A. A. Ostojića - da se ipak nekako iskupe.
Je li ovo povratak komediji, kako se već Mataniću skloni PR-ovci napinju opravdati ovaj podbačaj, onoj istoj s kojom je uletio u prazan filmski prostor rugajući se Hercegovcima i slaveći radničku klasu koja hoće ići na more, baš kao sada Keka (Areta Ćurković) da bi izazvala ljubomoru svog indisponiranog muža Baje (Nikša Butijer), uz pomoć karikaturalnog majstora Ilije (Goran Bogdan) i plačljivog zavodnika Luje (Bojan Navojec), ili nastavak lutanja?
Od filma "Majstori" samo je majstor Ilija veća katastrofa i promašaj bez pokrića, a da kojim slučajem Ognjen Sviličić nije snimio "Oprosti za kung fu", možda bi koja caka iz Matanićevog filma i prošla.
Zapravo je teško povjerovati da jedan tako nadaren autor može snimiti ovakvu bedastoću i bacati lovu u najkriznijim danima. Očito je da kriza pogađa samo neke, a da svi ostali miljenici i poklonici sistema imaju napretek love za svoje osobne festivale, filmove, izlete i pokušaje - kad im se prohtije i kada im se digne. Jednom sam u sličnom povodu preporučio da se Matanića malo pusti na miru i da ga se ne tretira kao razmaženo derište koje hoće i može sve što mu padne na pamet.
Činilo se da je s "Majkom asfalta" to i upalilo (pa i s "Ćaćom") pa ne bi bilo loše da opet malo predahne i konačno snimi nešto dostojno talenta koji ima, a ne da od cijelog filma pamtimo samo kameru Vanje Černjula i nespretne Bogdanove gluposti.
Nagradno pitanje za one koji još misle da u "Majstorima" ima nečega: Što i koga predstavlja Krešimir Mikić na tračnicama ispred kolodvora? Ili, tko je ovdje glup, da parafraziram naslov jednog filma.
Također se treba pitati čemu se Matanić gura u žanr kojemu nije dorastao - premda se ovaj TV sitcom uklapa u jedan sličan miš-maš konkurentske kuće s bolesničkom temom i klinikom, a nacionalna kuća očito svoj imidž gradi po onome: ako mogu drugi loše, možemo mi još i gore - kada dobro barata ozbiljnim društvenim temama, i to onima iz generacijske svakodnevice. Očito je danas put do uspjeha i do love zajamčen samo dobrom provokacijom i medijskom prašinom, iliti provokativnim plakatom kada nemaš što drugo reći. (M. ĆURIĆ)