Moj je prijedlog da se od 61. festivala uvede nagrada Zlatni šipak - za najgore ostvarenje - poput Zlatne maline, a ako se nastavi kao s dva posljednja filma koja smo vidjeli na Kaštelu u Nacionalnoj sekciji - Manjinske koprodukcije ("Falsifikator" Gorana Markovića i "Goltzius i Pelikanova družina" Petera Greenwaya), bojim se da će i tu biti velika gužva. Obitelj Marković je na neki način zaštitni znak pulskog festivala i red je, eto, da u ovoj prigodi budu na neki način zastupljeni.
Koliko je ovaj izbor "falsifikovan" ne znam baš, jer osim povratka u prošlost i podsjetnika na ona nekadašnja zajednička vremena, nema ništa vrijedno spomena. "Falsifikator" će čak i u bogatoj i velikoj biografiji Gorana Markovića ispasti kao da ga i nije bilo. A i to je, kao, komedija u kojoj je "Jugoslavija u malom" u zatvoru, a pendreči ih milicajac Kangrga (Goran Navojec).
I onda kao šlag na lošu večer treba staviti nizozemsko-britansko-francusko-hrvatsku erotsku dramu o Pelikanovoj družini, uglavnom ni o čemu, ili o svemu i svačemu, ponajmanje seksu.
Kao jedinu ogradu od svega mogu reći da me je očito tehnika i tehnologija prestigla i da ova priča hoće biti neki filmski eksperiment, ma koliko sve išlo publici na nos. Raskošna scenografija i tehnologija odlike su jednog isključivog vizualnog doživljaja, a naracija u oba filma je kao vodič za razumijevanje radnje. Tko je shvatio brzo je otišao, a tko nije, mučio do kraja da shvati što nije uspio shvatiti. Naš mali Vedran Živolić je isto igrao - negdje otraga, kao fikus.
Za kraj ipak malo slavljeničke vedrine (ako je loše počelo, možda će dobro završiti): posljednji film na 35-ici, do jučer zaštitnom znaku ovog festivala, bio je film "Boško Buha" Branka Bauera iz 1978., prikazan kao popodnevna matineja za djecu u kinu Valli. Tako smo se na simboličan način oprostili i od filmske trake, Bauera, koji je bio prvi hrvatski režiser na prvom Festivalu 1954., od partizanštine koja je kao žanr najduže harala ovim festivalom, i zakoračili u digitalno doba novih mogućnosti. Nadam se i s nekim dobrim starim iskustvima. (M. ĆURIĆ)