Nakon jutarnjih projekcija za kritičare jučer su u festivalskom klubu Circolu održane konferencije za novinare filmova "Simon čudotvorac" Petra Oreškovića i "Visoka modna napetost" Filipa Šovagovića. Oreškovićev film drugi je hrvatski film rađen u 3D tehnici, a sam redatelj je napomenuo da ta tehnika nije usporila snimanje.
- Sve je super izgledalo, a bili smo brzi jer je producent Jozo Patljak okupio odličnu ekipu oko kamere. Sam 3D nije problem, a mislim i da je doprinio na začuđenosti filma. Ja sam tom 3D-u pristupio kao tehnološkom fenomenu: nekad su se radili nijemi filmovi pa su se onda svi čudili zvuku, a nakon crno-bijele tehnike došla je boja pa su se opet svi čudili šarenim filmovima. Sada je vrijeme 3D-a, kazao je Orešković.
Producent Patljak je napomenuo da je ovo drugi hrvatski 3D film te da je Hrvatska jedina zemlja u regiji koja se može pohvaliti da snima filmove u toj tehnici.
- 3D je spoj tehnoloških rješenja koja su zahtjevna. Film nismo radili da bude remekdjelo za Hollywood, već kao korak naprijed i dokaz da to možemo napraviti. Po onome što sam mogao vidjeti tijekom proba u Areni mogu reći da je to najbolja 3D projekcija kojoj sam prisustvovao, zaključio je Patljak.
Ako je "Simon čudotvorac" zadnji krik filmske tehnologije, onda je Šovagovićeva "Visoka modna napetost" vraćanje korijenima i crno-bijeloj tehnici.
- Ja sam oduvijek vodio rat za svoje ideje, a producent sam filma kako bih zaštitio svoj scenarij. Kada smo snimali film nismo znali hoće li biti igrani ili dokumentarni ili kombinacija to dvoje. Osim glumaca u filmu se pojavljuju i stvarne osobe poput Stipe Mesića, Marija Kovača, Vladimira Para i Krešimira Mišaka čija je zadaća bila da budu ono što jesu, kazao je Šovagović i napomenuo da su film htjeli snimati na najudaljenijem hrvatskom otoku, no da su zbog prevelike udaljenosti ipak odlučili snimati na Hvaru.
Montažerka filma Dafne Jemeršić je kazala da joj je bilo žao što nije bila prisutna na snimanju jer ju je nakon što je dobila gotov materijal zanimalo kako je Šovagović sve to uspio snimiti.
- U prvom krugu montiranja imali smo četiri sata materijala jer su scene bile zaista duge, a ono što je u filmu ostalo su esencijalni momenti tih scena. Film je možda težak za razumjeti, no nadam se da je publika dovoljno filmski educirana da zna dekodirati to što smo napravili, kazala je Jemeršić. (Boris VINCEK)