Želimira Bagavca, Petra Popovića i Marcina Madeja zaredio je u red đakona jučer u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša. Bagavca, rođenog 1979. u Puli, mnogi pamte kao perspektivnog nogometaša sa stažem u istarskim klubovima poput Istre i Rudara, da bi igralište potom zamijenio Filozofsko-teološkim studijem na Riječkoj bogosloviji. Iz Rijeke pak dolazi Popović, rođen 1983., koji je u Puli završio Filozofsko-teološki studij Visoke teološke škole "Redemptoris Mater", jednako kao i njegov kolega Madej, rođen 1980. u Poljskoj.
Obred kojim crkva dobiva tri nova službenika, a koji će dalje krenuti prema svećeničkom redu, predvodio je biskup Kutleša, a misno je slavlje pratio veliki broj pripadnika klera i pulskih vjernika, ali i gostiju, prvenstveno rodbine mladih bogoslova. Uostalom, u Pulu je iz daleke Poljske, da bi prisustvovala ovom, za njih, velikom danu, potegnula rodbina i prijatelji Marcina Madeja.
Veliki dan
- Došli su mi roditelji, sestra i brat te braća iz zajednice. Veliki je ovo dan i za mene i za njih, a na sve to gledam kao djelo božje. Imao sam druge planove u životu, živio sam daleko od Gospoda, ali u jednom trenutku u Crkvi sam našao ljubav božju, rekao nam je vidno uzbuđeni Madej nakon mise ređenja, primajući istovremeno čestitke rodbine, kolega i poznanika. Ovo mu je osma godina u Puli, a na pitanje kakva mu služba slijedi kaže tek da je na raspolaganje biskupu. Nažalost, Bagavac nam je uskratio izjavu objašnjavajući da je previše uzbuđen nakon ovog svečanog i svetog čina.
Tijekom mise biskup se mladim bogoslovima obratio na način da je prispodobio dar za službu Bogu s talentom, ne samo u smislu kojim danas taj pojam poimamo, nego i kao talent - antičku mjeru za težinu aktualnoj u Kristovo doba.
- Ako nešto povjerimo nekome, tada želimo naglasiti da to nešto nije njegovo. Talenti koje imate nisu vaši, već božji dar koji vam je povjeren. Svatko je dobio talent, netko više, netko manje, a Krist ih raspodjeljuje prema našim vrijednostima, rekao je biskup i napomenuo da Krist očekuje od ljudi da talente primjenjuju i da ih oplode, odnosno kultiviraju svojim radom i mukom.
Obred đakonskog ređenja počinje prozivkom kandidata za koje biskup mora čuti jamstvo da su dostojni reda u koji se primaju.
- Dragi đakoni, dobili ste priliku od Crkve, a sada je na vama što ćete sa svojim talentom učiniti, poručio im je mons. Kutleša, da bi se potom kandidati obvezali obećanjem o poštovanju i poslušnosti njemu i njegovim nasljednicima. Najupečatljiviji dio ceremonije je tren kada bogolsovi polegnu na zemlju, pred oltarom i biskupom, u znak svjesnosti vlastite nedostojnosti i potpunog predanja Bogu, te ostaju u tom položaju dok se izgovara molitva svim svetima. Obred potom kulminira polaganjem biskupove ruke na njihovu glavu. Đakoni nakon toga oblače liturgijsko ruho, koje ih razlikuje od onih koji su posvećeni za svećenike. S obzirom da je služba đakona zapravo nagoviještanje evanđelja, iz ruku biskupa primili su i knjigu Kristova evanđelja, nakon čega je katedralom odjeknuo gromoglasni aplauz okupljenih.
Božje čudo
- Volim gledati na ovaj dan s vjerom, kao na božju milost koja me spasila od grijeha i izgubljenosti. Za mene je ovo božje čudo, rekao je Popović navodeći da je njegovu formaciju devet godina Gospod brusio sa svih strana i pripremao da bi mogli biti svećenici.
- Svi smo se školovali da bi bili prezbiteri, ovo je tek prvi stupanj. Trenutno sam na magisterijskom studiju u Rimu i vraćam se tamo za koji dan, s Istrom i Pulom u srcu, poručio je Riječanin i pulski student Popović, od jučer i crkveni službenik. (Z.STRAHINJA)