Predstavom "Ovo (ni)je moja šuma" hrvatske skupine Kik Melone u Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula veceras je otvoren 16. PUF - Medunarodni kazališni festival koji ce do 5. srpnja ugostiti 12 predstava i performansa, dvije izložbe i tri koncerta umjetnika iz osam zemalja.
"Ovo (ni)je moja šuma" autorski je rad Silvije Marchig, Darka Japelja i Nataše Govedic, a ishodište predstave je život i rad koreografkinje i plesne umjetnice Pine Bausch. Ona je od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeca svojim uprizorenjima dovela u pitanje konvencionalne granice plesnog, dramskog i opernog izricaja.
Nakon predstave, na izvorištu Nimfej na Karolini otvorena je multimedijalna izložba "Tko je zapravo Francesca Bradamante?" autorice Roberte Weissman Nagy. Njena instalacija prica o ženama ovog grada koje su ga i stvarale samo da bi potom dobrovoljno nestale iz službene povijesti. Izložbu sacinjavaju odljevi lica žena u glini koji su položeni na dno Nimfeja, a ujedno su i projicirani na površini vode.
Tradicionalna predstava Anno Domini koja se ove godine odigrala na Danteovom trgu rezultat je suradnje izraelskog teatra Orto-Da, kazališta Dr. INAT i studija Art Dance. Predstava nosi naziv "Posljednja patnja", a režiju potpisuje Yinon Tzafrir.
Neverbalna predstava preispituje mit o Isusu u suvremenom kontekstu. Isus se vraca kako bi ponovo ispunio svoju sudbinu - osloboditi ljudsku vrstu okova patnje i boli. "Posljednja patnja" pronicljiv je i poetski performans koji postavlja pitanje egzistencije modernog covjeka i njegove sudbine, istražujuci smisao ljudske srece i patnje te pokušava odgovoriti na pitanje postoji li uistinu nada za spasenje u današnjem vremenu.