Godišnjicu objavljivanja Perojske povelje, dokumenta kojim je Mletačka republika 26. studenog 1657. godine regulirala prava i obveze naseljenih Crnogoraca, obilježili su nedavno Perojci. Skup je u Domu otvorio Miodrag Popović, predsjednik Društva Perojskih Crnogoraca "Peroj 1657", rekavši da je doseljenje do sada obilježavano isključivo Perojskom feštom u srpnju, ali je intencija DPC-a da se ubuduće, pa makar i kroz ovakve skupove, obilježava godišnjica nastanka ključnog dokumenta - onog kojim im je prije 360 godina tadašnja svjetska velesila dodijelila zemljište koje graniči s područjem Fažane, Marane, Vodnjana i sv. Foške, sa pašnjacima i šumama sve do luke Marića, na vijeke vjekova.
Te 1657. u Peroj dovedeno 77 duša
O Perojskoj povelji, koja nije sačuvana u izvornom obliku, ali je više znanstvenika iz 19. stoljeća spominje, objavljuje i citira, govorio je Nikola Škoko. Pročitao je taj dokument okupljenima, starima i mladima, i zaključio da je jedina specifičnost Perojaca u odnosu na ostale to što su uspješno sačuvali svoj jezik, kulturu, običaje, pismo i vjeru, i zbog toga moraju nastaviti s očuvanjem svojeg identiteta.
Te je 1657. godine u Peroj dovedeno 77 duša, da bi naselili pusti kraj i kultivirala polja. Na primjer, jedna od obveza doseljenika bila je i da posade najveći mogući broj maslina, a danas znamo koliko je taj kraj maslinama bogat. S druge strane, mletački dužd priznao im je pravo da zadrže svoju pravoslavnu vjeru, što čine do danas.
- Svatko od nas ima svoju Perojsku povelju. A to je ovo, rekao je Škoko i pokazao stare fotografije svojih predaka i drugih prisutnih iz 19. i 20. stoljeća. Time je želio naglasiti da je svatko dužan čuvati sjećanje na svoje pretke i prenositi svoj identitet na mlade.
Perojska povelja pripada Perojcima
U razgovor su se uključili mnogi pa podsjećali na priče i svjedočanstva iz prošlosti, između ostalog i o tome kako su Perojci kumovali i s Vodnjancima, Fažancima, Baljanima i Galižancima, neovisno što su bili drugačije vjere, kulture i etničke pripadnosti.
U Perojskoj povelji navodi se da su Mišo Brajković s deset porodica i Mihajlo Ljubotina s pet porodica stigli iz Crne Gore pod turskom vlašću 21. srpnja 1657. godine. Dokument mletačkih vlasti, odnosno rašporskog kapetana, "perojskim" je nazvao povjesničar i pedagog Fran Barbalić koji ga je 1933. i prvi objavio na hrvatskom jeziku.
"Istina je, da ju je napisao rašporski kapetan u ime mletačke republike, ali je razvidno iz nje, da je on došao na lice mjesta u Peroj, prema tome je ova povelja i sastavljena i napisana u Peroju, i odnosi se na Peroj i Perojce, zato mislim, da joj i pripada ime Perojska povelja," napisao je Barbalić. (Z. STRAHINJA)