Završetak restauratorskih i konzervatorskih radova na crkvi svetog Stjepana u Peroju svečano je obilježen u subotu uz nazočnost vodnjanskog gradonačelnika Klaudija Vitasovića, županijskog pročelnika za kulturu Vladimira Torbice i konzervatora dr. Ivana Matejčića.
- Ovo ustvari nije restauriranje, nego konzerviranje, očuvanje postojećeg. Ljudi su navikli da restauriranje poboljša stanje spomenika, da ga uljepša na neki način, da mu se vrati nekakva funkcija. U ovom slučaju to je bilo vrlo teško postići. Nemamo dovoljno podataka o izvornom izgledu svih detalja u crkvi. Radikalna obnova u smislu rekonstrukcije, da se vrate apside i dijelovi koji nedostaju, nije dolazila u obzir. Tako smo došli na ideju da konzerviramo oba poglavlja života crkve jer je bila prvo crkva, zatim štala.
Činilo nam se da taj nadrealni spoj štale i prostora fresaka gdje se osjeća da je nekada postojao oltar i apside ima neko značenje. Sad je na publici da vidi jesmo li uspjeli u tome. Konzerviranje nije facelifting, pa smo se mi zafrkavali da je ovo crkva s ožiljcima i da smo mi te ožiljke sačuvali, rekao je Matejčić.
Crkva je sagrađena u ranom srednjem vijeku, a do 17. i 18. stoljeća bila je zapuštena. Austrijska vlast ju je 1834. godine prodala i novi vlasnici je koriste kao štalu, što je ostala njena namjena sljedećih 200 godina. Sredinom prošlog stoljeća registrirana je kao spomenik kulture, a prije 20-ak godina pokrenut je postupak otkupa koji je okončan 2000., kada vlasnik crkve postaje Grad Vodnjan.
Tada je Konzervatorski odjel u Puli sastavio program istraživanja i restauracije koji se s prekidima odvijao do danas. Sredstva za radove osiguravalo je Ministarstvo kulture, u prosjeku 50-ak tisuća kuna godišnje. Istraživanja su pokazala da je crkva nastala u 11. stoljeću te da je na pročelju bio zvonik. Sačuvani su skromni ostaci zidnih slika, u dva sloja, iz 11. i 15. stoljeća.
Restauracijom i konzerviranjem sačuvani su svi povijesni slojevi crkve, oni iz doba gradnje i oni nastali kao posljedica njezine desakralizacije.
Da bi se omogućio pristup zidovima na kojima su ostaci izvornih arhitektonskih detalja i fragmenti fresaka u crkvi je izgrađena platforma odvojena od povijesnih struktura. Tako je sačuvana izvorna, neobična atmosfera "izmučenog" dojmljivog interijera te omogućeno sigurno i udobno razgledavanje.
Radove je planirao i nadzirao dr. Ivan Matejčić, nacrte je izradio arhitekt dr. Željko Peković, arheološka istraživanja proveo je dr. Tonči Milošević, obrtničke restauratorske radove izvelo je poduzeće Kapitel pod vodstvom arhitekta Branka Orbanića, a restauraciju fresaka je vodio mr. Radovan Oštrić.
- Ova crkva je jedan neuobičajen prostor gdje bi se mogle organizirati izložbe, ali je i sama po sebi zanimljiva za razgledavanje. Korisna je i za studente koji studiraju arhitekturu ili srodne fakultete. Objekt predstavlja vrijednost za Peroj, ali i Vodnjanštinu, rekao je gradonačelnik Vodnjana. (Napisala i snimila T. GRBIĆ)