Otvorenjem izložbe "200. godišnjica rođenja Njegoševog" u Domu Društva perojskih Crnogoraca "Peroj 1657" i to se malo mjesto na jugu Istre u subotu priključilo onima koji ove godine slave obljetnicu crnogorskog vladara, vladike, pjesnika, književnika, filozofa... Kako i ne bi kada se u selu crnogorskih doseljenika već stoljećima čuva živo sjećanje na stari kraj, a Njegoševo ime nosi čak i mala mjesna knjižnica -čitaonica.
Na izložbi DPC-a, na čijem su otvorenju prisustvovali brojni uzvanici, poput dožupanice Giuseppine Rajko i potpredsjednice Gradskog vijeća Vodnjana Nevije Štokovac, predstavnika Nacionalne zajednice Crnogorca Hrvatske te uzvanika iz Pule, Umaga i Rovinja, izložena su brojna izdanja Njegoševog najglasovitijeg djela "Gorski vijenac", njih više od stotinu. Sakupio ih je Nikica Škoko, voditelj sekcije za očuvanje kulturno-povijesne baštine. Među primjercima na ćirilici i latinici, džepnim i luksuzno uvezenim u kožu, minijaturnih i velikog formata, te na brojnim svjetskim jezicima, najstariji je onaj tiskan u Zadru 1868. godine. To je ujedno i prvo izdanje na latinici. Zanimljivo da je zbirka na otvorenju izložbe narasla za još jedan primjerak, na točno 115, s obzirom na to da je Ankica Ustić pred okupljenima Škoku darovala i rijetko minijaturno izdanje na mađarskom jeziku.
Na samo 38. godina dug život Petra 2. Petrovića Njegoša (1813. - 1851.), koji je ostvario velikog utjecaj na balkansku književnost, u kratkim je crtama podsjetio Škoko, napomenuvši da se i gospodar male Crne Gore u okruženju Osmanskog carstva morao, osim književnim i vjerskim pitanjima, baviti i ratom pa je vodio dva boja brotiv Turaka, a u jednom je i ranjen.
- Perojci bi danas mogli zamjerati Njegošu što ih, kada je odlazio brodom u Trst, a vjerojatno je prolazio Fažanskim kanalom, nije obišao. A sigurno je da je znao za crnogorske doseljenike u Peroju, rekao je Škoko. No, nastavio je, i Njegoš bi, mada čitan, poštovan i rado svojatan, mogao današnjim generacijama zamjeriti to što kamenje kapelice, koju je dao izgraditi na Lovćenu oko 1845., a na čijem mjestu je 1972. podignut Njegošev mauzolej po planovima Ivana Meštrovića, leži označeno brojevima na Ivanovim koritima. Izložbom upravo i dominira stara fotografija kapelice u velikom formatu.
Otvorenju je prethodio kraći scenski prikaz s popom Mićom iz "Gorskog vijenca" koji su, u atraktivnim nošnjama, odigrali mladi Perojci Luka Vučerić, Aleksej Škoko, Anton Lanča, Mihajlo Škoko, Leonid Ljubotina i Roberto Vučetić. Na prvom katu Doma izložena su i mnoga druga Njegoševa djela, ali i knjige autora koji su se bavili životom i djelom crnogorskog vladike. Zidove pak krase Njegoševi citati poput onog "Blago tome ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi" ispisani kaligrafijom, koju su uspješno svladala perojska djeca. (Napisao i snimio Zvjezdan STRAHINJA)