U čemu god bila kvaka najdugovječnije predstave na svijetu - u duhovitim karikiranim likovima, uvjerljivim glumačkim izvedbama, virtuoznim jezičnim poigravanjima Tomislava Radića i Tonka Maroevića koji su prije punih 48 godina vješto dramatizirali najpoznatije djelo Raymonda Queneaua, 'prepjevavši' ga s pariških na zagrebačke prilike u 20-ak različitih tumačenja prilično banalne zgode iz tramvaja s jednim dugovratim mladićem sa smiješnim šeširom - "Stilske vježbe" i kultni glumački tandem Pero Kvrgić i Lela Margitić i u subotu su, nakon brojnih gostovanja od prve izvedbe dalekog 19. siječnja 1968. godine u Teatru ITD (samo prve sezone Kvrgićeva partnerica bila je tada velika zvijezda Mia Oremović), osvojili pulsku publiku u dobro popunjenom Istarskom narodnom kazalištu.
Poetska igra
Oslobođene, kako je svojedobno ustvrdio Maroević, ikakvog odnosa prema kazališnim konvencijama, pokazujući da su za pravi kazališni čin, kako je govorio pokojni redatelj Radić, potrebni tek glumac i publika, "Stilske vježbe" svojim duljim monolozima nisu nimalo nezahtjevna predstava.
I nakon skoro pet desetljeća kontinuiranog izvođenja ove kazališno-literarno-jezične-poetske igre - u kojoj karikirana slikarica, glazbenik, kritičar, seljak, filozof, pjesnikinja znanstvenik, snob, grubijan nastoje prepričati banalan događaj o mladiću, šeširu i gumbu, kreirajući univerzalnu priču o nama i našim slabostima, ali i o, možda još važnije, nedostatnosti jezika - ne blijedi glumačka snaga Lele Margitić i njenog partnera Pere Kvrgića, tim više što će ova živuća legenda hrvatskog glumišta 4. ožujka napuniti 89 godina. Sigurno je da novu publiku sada privlači i taj epitet najdugovječnije predstave odnosno činjenica da joj je ta impresivna dugovječnost upisana 2009. u Guinnessovu knjigu rekorda.
Umjetnička vrijednost
No, taj dobar marketinški podatak ne umanjuje umjetničku vrijednost predstave koja nimalo nije tek banalna zabavna komedija, premda i onaj dio publike s takvim očekivanjima ne odlazi kući nezadovoljan. Tim više što u završnici, među ostalim jezičnim inačicama ili, pak, svim onim mirisima češnjaka, prdaca i Jadran čarapa, Lela Margitić sjajno odigrava varijantu na južnjačkom "talijanskom" jeziku. No, i tada je to iskaz briljantne jezične igre; u spoju s glumom, grimasom, pokretom - suštinski i magičan umjetnički čin. (Zoran ANGELESKI, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU OD PONEDJELJKA