Deset je godina prošlo od prvog javnog pojavljivanja na sceni umjetnicke skupine Šikuti Machine. Na uskrsno jutro prije cijele jedne dekade Šikuti Machine spustili su se u svetvincentsku Žlinju i odradili performans "Fitnes". Isto su ucinili i ove uskrsne nedjelje. Pricekali su da fini maša i u Žlinji izveli performans simbolicnog naziva "Kolo".
Jednostavan kratki performans ima najmanje desetak kljuceva po kojima ga možemo išcitati. Ekipa Šikuti Machinea s Darkom Pekicom na celu vratila se na mjesto zlocina i zaokružila krug.
Parkirali su traktor izmedu Žlinje i kaštela Morosini-Grimani i iskrcali ogromnu okruglu balu sijena. Pustili su je da se otkotrlja padinom i nazdravili gutljajem vina iz plasticne boce. Sabrali su misli i krenuli vracati balu sijena na prikolicu traktora.
Bala je bila teška pa je taj drugi dio performansa trajao duže, no uz pokoju pauzu, reorganizaciju zadataka i još nekoliko gutljaja vina bala se vratila na mjesto. Šikuti Machine su potom krenuli na placu, gdje se u loži performans nastavio uz janjetinu, druženje i domace vino.
Sizifovske i slicne konotacije jasno su protkane kroz performans "Kolo", a zaokruživanje jedne plodonosne dekade stvaranja podtekst je cijele uskrsne price Šikuti Machinea. Sve odlike ove umjetnicke skupine mogu se pronaci cak i u ovom malom performansu.
Spajanje ruralnog i urbanog najlakše se išcita iz samog fizickog rada tipicnog za ratarstvo, koji je jednostavan i pastoralno poetican jednako toliko koliko i nepotreban, jer nije služio svojoj primarnoj svrsi, vec je samo prezentacija. Toliko o infiltraciji urbanog u ruralni kontekst, na koju su nas Šikuti Machine navikli i zbog koje ih volimo.