Što povezuje, među ostalim Stevea Jobsa, Georgea Lucasa, Boba Dylana, ljetne olimpijske igre u Los Angelesu i one zimske u Sarajevu, Cedevitu, Vučka, videoigru "Elite", Miju Slavensku i jednu šestogodišnju curicu koja je htjela postati balerina?
Puno toga, ali treba biti pametan i pronaći te veze kao što su ih pronašli Barbara Matijević i Giuseppe Chico u performansu "I am 1984" izvedenom sinoć u MMC-u Luka u sklopu programa "Performativna Luka".
Matijević je sama na sceni i ugljenom po zidu crta i usput drži predavanje o događajima koji su se zbili te 1984. dok povezuje svjetsku i svoju osobnu povijest. Podaci vezani uz tu makro povijest su točni, nisu izmišljeni jedino su neki navodi iz njene osobne biografije malo prilagođeni.
No, među tim podacima ima i nekih neizrečenih referenci koje gledatelj treba sam otkriti, primjerice kada spominje poznati spot za Apple u kojem cura čekićem razbija ekran na kojem je Veliki brat, tada se treba prisjetiti naslova predstave i Orwellovog poznatog romana.
Matijevićevo dinamično povezivanje naoko nespojivih stvari podsjeća na pjesmu "It's the end of the world as we know it" REM ili "We didn't start the fire" Billyja Joela. Matijević se niti u jednom trenutku ne izgubi u toj šumi podataka, sve je savršeno organizirano.
Ona je izuzetno dobro pripremljena, ima nevjerojatno jaku karizmu pa me njen nastup podsjetio na stil vrhunskih televizijskih voditelja edukativnih emisija poput Davida Attenborougha ili Andrewa Grahama Dixona.
Performans završava pričom o apsolutnoj ravnoteži koju je u nastupu dosegnula najbolja hrvatska balerina, pokojna Mia Čorak Slavenska. Matijević u "I am 1984" doseže ravnotežu u svom izlaganju, zaokružujući priču nastalu 2008., da bi kasnije dobila i dva nastavka "Tracks" i "Forecasting" koje bi bilo lijepo predstaviti u Puli. "I am 1984" nastala je u produkciji De facto i 1er stratageme te koprodukciji zagrebačkog ZeKaeM-a. (M. RADIĆ)