Novi sustav sastoji se od cijevi koja iz spomenutog sekundarnog taložnika gravitacijski odvodi pročišćenu vodu u bazenčić zapremine 25 kubika, odakle se voda crpkom tjera u 75 metara dugačku cijev koja ju uzbrdo dovodi do početnog dijela pročistača, odnosno do sita za ispiranje i odvajanje krupnih česticaU kompleksu središnjeg pazinskog gradskog pročistača otpadnih voda počela je izgradnja sustava za povrat ispusne vode u tehnološki proces, što je investicija vrijedna 260.000 kuna.
Osnovni motiv za izgradnju ovog sustava je štednja, za kojom je potreba postala izrazitija nakon što je računica pokazala da je u posljednjih osam godina cijena vode iz vodovoda porasla dvostruko, te da bi se korištenjem reciklirane vode umjesto one iz vodovoda investicija potpuno vratila, odnosno isplatila za četiri i pol godine, a godišnja potrošnja vode iz vodovoda na pročistaču svela bi se na svega 2 posto od dosadašnje, saznajemo od direktora komunalne tvrtke Usluga-odvodnja Dragana Šiprake i voditeljice pogona pročistača Mirjane Galant.
Iz taložnika u Pazinsku jamu
Najviše vode iz vodovoda dosad se trošilo na početnom postrojenju pročistača, na situ kojim su se od ukupne otpadne odnosno kanalizacijske mase odvajale čestice veće od dva milimetra. To se sito mora vrlo često ispirati mlazom vode pod pritiskom, a u vrijeme obilnijih kiša i potrošnja vode iz vodovoda na tom dijelu pročistača povećavala bi se zbog povećanog dotoka otpadnih voda.
Voda upotrijebljena na situ tekla je dalje u bazene u kojima se odvija proces biološkog pročišćavanja, te na kraju u sekundarni taložnik, odakle se sa stupnjem pročišćenosti od 98-99 posto ispuštala u Pazinsku jamu. Na taj način je u prirodu, odnosno u istarsko podzemlje, uz pročišćenu otpadnu vodu odlazilo i 4.300 kubika vodovodne vode godišnje, što je tvrtku Usluga-odvodnja, koja upravlja pročistačem, koštalo 60.000 kuna godišnje.
Nakon provedenog postupka javne nabave, posao izgradnje sustava za povrat vode dobila je tvrtka Tehnomehanika iz Rijeke, a radovi su počeli početkom ovog tjedna. Novi sustav sastoji se od cijevi koja iz spomenutog sekundarnog taložnika gravitacijski odvodi pročišćenu vodu u bazenčić zapremine 25 kubika, odakle se voda crpkom tjera u 75 metara dugačku cijev koja ju uzbrdo dovodi do početnog dijela pročistača, odnosno do sita za ispiranje i odvajanje krupnih čestica.
Na taj način voda će se zapravo reciklirati više puta, ali najvažnije od svega je da pogonu pročistača više neće trebati voda iz vodovoda da bi radio, odnosno potrošnja vodovodne vode smanjit će se s 4.300 na svega stotinjak kubika godišnje.
Velike reciklažne rezerve
Osim na situ za odvajanje krupnih čestica, ovako reciklirana voda koristit će se i za zalijevanje zelenih površina unutar kompleksa pogona pročistača. Računa se da će se dnevno u tehnološki proces vraćati dvadesetak kubika pročišćene vode, no u Jamu će se još uvijek svakodnevno ispuštati po 500 kubika pročišćene vodne dnevno, što znači da su reciklažne rezerve i nakon što će ovaj novi sustav za koji dan proraditi, još uvijek velike.
No, zasad se taj višak vode nema za što koristiti, jer iako laboratorijske analize pokazuju nedvojbenu pročišćenost izlazne vode iz pogona pročistača i usklađenost sa zakonskim parametrima pročišćenosti, vodoprivredni zakoni naprosto ne predviđaju mogućnost upotrebe vode iz pročistača izvan pogona pročistača, primjerice za zalijevanje parkova, igrališta, ili čak poljoprivrednih površina.
To nije zabranjeno, ali nije u zakonu ni izričito dozvoljeno, pa se nemaju na osnovu čega dobiti suglasnosti za obimnije i raznovrsnije korištenje pročišćene vode.(D.ŠIŠOVIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU