Izuzetno zanimljivo predavanje o znamenitom istarskom slikaru Antunu Motiki održala je u pazinskom Državnom arhivu jedna od vodećih stručnjakinja za ovog umjetnika, povjesničarka umjetnosti Jerica Ziherl. Predavanje je bilo naslovljeno "Antun Motika, portret umjetnika u mladosti - likovni scenarij pazinskih sjećanja", i zorno je pokazalo kako se ovaj značajni umjetnik formirao još za svoga školovanja u staroj Pazinskoj gimnaziji, u godinama prvog svjetskog rata.
Đački dani u Pazinu
Antun Motika rođen je 30. prosinca 1902. u Puli, gdje mu je otac držao točionicu vina, no na majčinu inicijativu obitelj se seli najprije u Žminj, a zatim i u Pazin kako bi mali Antun mogao pohađati hrvatske škole. U Pazinu obitelj Motika živi od 1915. do 1919. godine, kada seli u Karlovac (gdje se nakon talijanske okupacije Istre preselila većina profesora i učenika pazinske gimnazije), a zatim Motika nastavlja svoje likovno školovanje i karijeru u Mostaru, Parizu i Zagrebu.
Iz Motikinih pazinskih đačkih dana potječu njegova prva likovna djela, od kojih su neka sačuvana, dok o nekima postoje samo posredna svjedočanstva. Na Motiku kao pazinskog đaka utjecao je njegov profesor Saša Šantel, ali ne u likovnom smislu, već kao pedagog koji je prepoznao i poticao njegov talent, ustvrdila je Jrica Ziherl. U Pazinskoj gimnaziji Motika je s prijateljima izrađivao i izdavao nekoliko učeničkih listova, među kojima od listova "Jure i Cane" te "Slavenska lipa" nije sačuvano ništa, a od šaljivog lista "Vinko Lozić" sačuvano je nekoliko stranica, među kojima je i strip o majmunu Floku, što je za hrvatsku povijest umjetnosti važno jer za nekoliko godina pomiče vrijeme nastanka prvog hrvatskog stripa.
Sačuvane tri bilježnice
Do danas su sačuvane u tri bilježnice koje je Antun Motika oslikao kao pazinski đak. Dvije od njih su ilustrirane pripovijesti ili svojevrsni proto-stripovi, u kojima se osjeća veliki utjecaj romana Julesa Vernea, koje je pazinskim gimnazijalcima zdušno preporučivao profesor Jože Roža, a možda je Motiku za takve radove nadahnuo i znameniti film Georgesa Meliesa "Put na Mjesec" koji je u Puli bio prikazan 1910. godine. Jedna od tih bilježnica nosi naslov "Crvena brada" a druga upravo "Put na Mjesec". Treća sačuvana Motikina đačka bilježnica naslovljena je "Moje karikature", a u njima je ovaj umjetnik karikaturalnim crtežom ispričao svoj život, od rođenja i rodnih mjesta svojih roditelja pa sve do mjesta svojih školovanja, a posljednjih nekoliko karikatura donosi snažan politički komentar onodobne neizvjesne sudbine Istre, koju je Italija na kraju Prvog svjetskog rata okupirala, a novostvorena Država (kasnije Kraljevina) SHS nije bila dovoljno snažna da ju vrati ili uzme k sebi, pa je tu tvorevinu bez Istre Motika u jednoj karikaturi nazvao "Tugoslavija".
Portret Otokara Keršovanija
Iz pazinskog razdoblja Antuna Motike sačuvano je još nekoliko portreta, među ostalima i portret njegova školskog prijatelja Otokara Keršovanija, te jedan izniman kolorirani crtež grada budućnosti, kojemu je mnogo kasnije likovni kritičar Darko Glavan dao naslov Futuropolis.
Još kao gimnazijalac Antun Motika izrastao je u vrsnog crtača, sigurne ruke i kompaktnih neprekinutih linija, a ta će osobina resiti cijelo njegovo kasnije stvaralaštvo, zaključila je iz proučenih materijala Jerica Ziherl. U Pazinu je također Motika razvio svoju umjetničku sklonost prema fantastičnoj tematici, i to baš znanstveno-fantastičnoj, kojoj će se često vraćati, pogotovo u svojim eksperimentalnim kolažima ili u djelima kao što je ulje na platnu "Sputnjik" iz 1959. godine, kao i crtačkoj tehnici na prijelazu iz figurativnosti u apstrakciju.
U Motikinim pazinskim radovima začeta je također njegova sklonost funkcionalnoj uporabi boje podloge slikarskog platna ili papira, što njegovim slikama daje obilje svjetla i prozračnosti, do te mjere da su ga pod stare dane nazivali "onim što slika bijelo i svjetlost". (Davor ŠIŠOVIĆ)