Što je zajednicko potocima Pazincici i Bracani kraj Buzeta? Osim istarske "domovine", spaja ih nesreca zvana Hrvatske vode, ustanova koja je nadležna brinuti se o vodotocima na podrucju Republike. Nesreca, kažem, jer bi se Pazincica i Bracana same bolje brinule o sebi nego što to radi ustanova s podrucnim sjedištem u Buzetu.
Arhaicni zapadnoeuropski model kanaliziranja rijeka, da bi se njima lakše (o)vladalo, što ukljucuje sjecu rijecnog drveca, ravnanje dna bagerima te oblaganje kamenim blokovima, odavna napušten u razvijenijim europskim državama, ta "dušebrižnicka" institucija pravdajuci se "omogucavanjem nesmetanog protoka vode te zaštitom zaobalja od potencijalnog vodenog vala i erozije" i dalje s upornom, bolje reci, nepodnošljivom lakocom prakticira.
I nitko im ne može stati na rep. Lokalnu samoupravu drže u šaci uvjetujuci im škude za nasušno potrebne projekte - netalasanjem, a država - "država, to su oni", barem što se tice vodotoka.
Stoga, voditelj buzetske ispostave Hrvatskih voda može bez pardona novinaru kazati da "pošumljavanje okoliša vodotoka nije u opisu njihova posla" premda u pozamašnoj Strategiji upravljanja vodama, bibliji Hrvatskih voda, na 134. stranici jasno piše "zaštita obala vodotoka od erozije, gdje je god to moguce, rješavat ce se zaštitnom vegetacijom" te "šumske površine moraju se održavati i širiti…".
Dakako, postavlja se pitanja zašto radove obavljaju baš na takav nacin. Pustimo to što intervencijama možda i nepovratno osim potocne vegetacije ugrožavaju i faunu (zakonom zašticeni rijecni rak, gniježdenje mocvarnih ptica…). Cisto tehnicki gledano, postavlja se pitanje zašto sijeku vegetaciju kada ce to, jasno je i puckoškolcu, uzrokovati pojacanu eroziju zbog koje ce ponovo morati reagirati i to višestruko, godinama nakon prvih radova. Sizifov posao, zakljucili bi neki, oni pak mudriji rekli bi "ki nema dela, si ga najde". A radovi nisu loše placeni.