"Boćanje je ovdje u Pazinu, u geografskom središtu, u srcu Istre, od davnina popularna igra, kazao je na otvorenju izložbe "Pazinske zlatne boće" u rotondi Kaštela u Muzeju grada Pazina jedan od njezinih autora Mirjan Rimanić.
Moderno boćanje donijeli radnici iz Furlanije
"Nije dokumentirano kada su se prve boće zakotrljale našim krajem, ali znamo da se u davnim vremenima, blagdanima, drvenim boćama igralo na nekoj prikladnoj zaravni. Modernije boćanje, na ograđenom igralištu, u ove krajeve Istre donose oko 1876. radnici iz Furlanije koji su gradili željezničku prugu Divača -Pula. Takvo se ograđeno igralište nalazilo uz njihove barake nedaleko od željezničkog mosta preko Pazinčice", nastavio je Rimanić izlagati najstariju povijest klasičnog boćanja u Pazinu.
Po odlasku radnika srušene su radničke barake, ali je ostala gostionica s boćalištem gdje je ponikao Bruno Gržić, prvi Pazinac koji je osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1958. godine. Na obližnjem cerovljanskom boćalištu igrali su Mario Opašić i Josip Šestan koji su primjerice 1934. godine u Rimu branili boje Julijske krajine, a ondje je stasao Aleksandar Anzur, najzaslužnija osoba za razvoj boćanja u našim krajevima. Početkom 20. stoljeća boćanje je već popularno, pa boćalište već ima svaka veća gostionica. U poraću 1949. godine, s osnutkom Sportskog društva Pazin, osniva se boćarska sekcija koja gostuje po istarskim gradovima, slijedi osnivanje nekoliko boćarskih klubova, dok 1964. godine BK Pazin osvaja naslov prvaka Hrvatske.
U sklopu radničkih sportskih igara 1969. godine na Pazinštini se grade 34 boćališta na kojima redovno igra 300 registriranih igrača, pa do čak tri tisuće rekreativaca. Tada najmodernije igralište u Jugoslaviji, s četiri staze, gradi se 1977. u Pazinu, a poznati talijanski treneri uvježbavaju mlade uzraste što rezultira usponom dvaju ponajboljih jugoslavenskih klubova "Pazinka" i "PPK", a potonji 1985. osvaja prvenstvo Jugoslavije. Početkom osamdesetih pazinski boćari (nedavno preminuli as Augustin Matošević) prvi put pobjeđuju dotad nedodirljive reprezentacije Italije i Francuske.
Nebrojeni uspjesi zlatnog sjaja pazinskih boćara
U Pazinu se 1989. godine održava dotad najbolje organizirano Europsko prvenstvo u boćanju s reprizom 2012. godine. Od devedesetih do danas slijede nebrojeni uspjesi zlatnog sjaja među kojima svakako treba spomenuti višestruke svjetske prvake Valtera Ivančića i Alena Guština.
"Zbog toga Pazin zaslužuje boćarski muzej, ali i trajni spomen u objedinjenom stalnom muzejskom postavu na slavne događaje, ali i osobe koje su u njemu živjele i djelovale, što bi trebalo biti opredjeljenje kulturne politike grada", zaključio je Rimanić.
- Ova izložba govori o sportu koji je u Pazinu postao i više nego prepoznatljiv. Govori o tome kako je taj sport u početku bio razonoda, zabava za umorne težake koji su radili na izgradnji pruge, da bi se danas u konačnici pretvorio u vrhunski sport, kazao je pazinski gradonačelnik Renato Krulčić i dodao da je ponosan što je grad prepoznat na međunarodnoj razini te mu je ponuđeno otvaranje Boćarskog centra za srednju i jugoistočnu Europu.
- Osobe koje su uložile mnogo svog slobodnog vremena u razvoj grada zaslužuju naše poštovanje, naše sjećanje, a i da ih na neki način obilježimo. U tom kontekstu je Gradskom vijeću upućen prijedlog da se Boćarski športski centar nazove imenom gospodina Aleksandra Anzura, a isto tako planiramo da se drugi sportski centar nazove imenom istaknutog sportskog djelatnika Egidija Mariona, kazao je gradonačelnik
- Muzej grada Pazina, kao mjesto koje skuplja i pohranjuje svjedočanstva o životu i radu žitelja ovog grada osjeća poštovanje prema pazinskim boćarima koji su klupski i pojedinačno ostvarili najveće uspjehe u sportskom životu Pazina. Jedini državni i svjetski prvaci iz Pazina su boćari i zato zavređuju ne samo izložbu, već zaseban muzejski postav, zaključio je koautor izložbe i muzejski ravnatelj Denis Visintin. (Napisao i snimio Anđelo DAGOSTIN)